— “Ovdje više nema nikoga,” rekao je grobar.
— “To je nemoguće,” odgovorila sam.
Otvorio je knjigu.
Ruka mu je drhtala.
— “Bolje da dođete u ured.”
— “Ne. Reci mi sada.”
Listao je stranice.
I zastao.
Ekshumacija.
Potpis: Eleanor Vance.
Zaledila sam se.
— “Moja svekrva je dala iskopati mog muža iz groba.”
Grobar je skrenuo pogled.
— “Mi samo vodimo evidenciju.”
U uredu je stajao još jedan dokument:
“Identifikacija u tijeku.”
— “Kakva identifikacija?!” pitala sam.
Tišina.
Te večeri otišla sam u njezinu kuću.
— “On je bio moj sin,” rekla je hladno.
— “On je bio moj muž.”
Tada sam vidjela mapu na stolu.
“Neonatologija.”
Disanje mi je stalo.
I u tom trenutku telefon je zazvonio.
Na ekranu je stajalo jedno ime:
Gabriel.