Kiša je bubnjala po crnim kišobranima okupljenim na groblju Brook Haven. Dva reda policajaca u odori stajali su čvrsto, medalje su blistale pod sivim nebom. U središtu je stajao lijes detektiva Adriena Crossa, prekriven zastavom, spreman za spuštanje u zemlju.
Za ožalošćene je bio pali heroj. Za njegovu majku – Sina koji je prerano izgubljen. Za Claru, njegovu sestru s kojom je živio odvojeno, bio je stranac koji je prekinuo sve veze prije mnogo godina… sve dok nekoliko dana prije njegove “smrti” nije stiglo pismo u kojem su bile samo tri riječi: “vjeruj psu.”
Ali u tom se trenutku nitko nije sjećao pisma-samo lajanje.
Ranger, Adrianov Njemački ovčar, bacio se na lijes, kandžama struganim po uglačanom drvu,a režanje je odjekivalo poput grmljavine. Toliko je čvrsto povukao povodac da su ga dvojica policajaca jedva zadržala. Svećenikov glas prekinut je usred molitve i ugušili su ga bijesni krikovi psa.
Uzdasi su odjeknuli kroz gomilu. “Što je s njim?”netko je šapnuo. Drugi je siktao: “maknite ovu životinju odavde!”
Ali Clarino se srce smrznulo. Adrian je ovom psu povjerio svoj život. Ranger je bio neobičan kućni ljubimac-bio je partner obučen da osjeća opasnost, varanje… čak i smrt.
Lajanje je postalo mahnito, divlje, kao da Ranger pokušava otvoriti lijes. Udario ju je cijelim tijelom i na trenutak je poklopac zazvonio. Gomila je šokirano ustuknula. Clara se uhvatila za majčinu ruku, obuzela ju je strah i sumnja.
A onda-tišina. Rendžer je stao. Pritisnuvši uši i zadihan, stajao je na straži lijesa, ne skidajući pogled s kapetana Eliasa Monroea, Adrianovog nadređenog. Clara je primijetila kako je Monroe razmijenila brzi, uznemirujući pogled s Damianom Coleom, Adrianovim partnerom u smjeni.
Puls joj se ubrzao. Nešto nije bilo u redu.
“Otvori”, Clara je začula svoj drhtavi glas.
Monroe je uzvratila: “Nema šanse. Ceremonija je gotova.”
Ali Ranger se ponovno oslobodio, nagomilavši cijelo tijelo takvom snagom da je povodac pukao. U jednom divljem skoku sletio je na lijes, grebući ga kandžama tako da su letjeli iverji.
Svećenik je ispustio Bibliju. Oni koji su prisustvovali sprovodu vikali su. Napokon, pod pritiskom kaosa, Monroe je izletio: “u redu. Otvori.”
Poklopac je zaškripao. Gomila je krenula naprijed.
A kad se otvorila, val užasa zahvatio je groblje.
Unutar lijesa nije bio Adrian Cross, već lice stranca, blijedo i beživotno.
Clarina majka zavijala je na zemlju. Policajci su pokušali obuzdati gomilu, ali Clara je mogla samo gledati, pismo joj je gorjelo u džepu.
Vjeruj psu.
Njezin brat nije bio mrtav. Bio je tamo negdje. I netko je želio da istina bude pokopana s tim neznancem.
Clara se jedva sjećala odlaska s groblja. Slika lica stranca u Adrianovom lijesu neprestano ju je progonila poput dima. Njezina je majka nekontrolirano jecala, ali riječi iz Adrianovog pisma nastavile su se čuti u Clarinoj glavi: “vjeruj psu.”
Te noći grmljavina je zatresla prozore njezine unajmljene kuće. Clara je sjela za stol, ponovno zagledana u neotvorenu omotnicu. Na kraju ga je secirala i pronašla iste tri riječi iscrtane Adrianovim rukopisom. Ništa više.
Ruke su joj se tresle. “Što si mislio, Adrienne? šapnula je.
Uplašila ju je ogrebotina na vratima. Na pragu je stajao rendžer, natopljen kišom, a povodac je bio odsječen kao da ga je pregrizao. Oči su mu gorjele od iščekivanja. Bez oklijevanja, Clara je zgrabila kaput i krenula za njim.
Pas ju je vodio mračnim uličicama, pokraj napuštenih skladišta, sve dok se nije zaustavio ispred jednog s treperavim svjetlima unutra — upravo tamo gdje je rečeno da je Adrian umro.
Clara je ostala bez daha. Adrian je ležao na krevetu s zavijenim prsima. Oči su mu se otvorile, slab, ali živ.
– Clara… – vrištao je.
Suze su joj prekrile oči. – Bože, živa si.
Sestra je drhtala iz sjene. “Ne možete ostati. Vratit će se. Kapetan Monroe je naredio da se sve sakrije. Adrian je otkrio previše.” Stavila je malu crvenu knjigu u Clarine ruke. “Ovdje je sve-imena, Zalihe, mito. Oni će ići na ubojstvo da to sakriju.”
Prije nego što je Clara uspjela odgovoriti, vrata skladišta su se otvorila. Damien Cole ušao je u pratnji dvojice maskiranih muškaraca s podignutim pištoljima.
“Evo ga”, zarežao je Damien. “Monroe želi završiti s njim.”
Pucnjava je odjeknula. Ranger je pojurio naprijed i zabio zube u ruku jednog od napadača. Clara se sagnula, povlačeći Adriana u sjenu. Meci su zazvonili na čeličnim gredama.
Sestra je vrisnula, gurajući Claru naprijed. “Trči! Spasi ga!”
Clara se, ubrzanog srca, uhvatila za knjigu, a Damianov glas odjeknuo je: “Spali sve. Ne ostavljajte svjedoke.”
Noćna mora je tek počela.
Pucnjava u skladištu postala je pravi kaos — pucnjava, režanje rendžera, Adrianovo otežano disanje. Clara je puzala po podu, stežući knjigu dok joj pištolj nije zazvonio pored ruke. Zgrabila ga je i, Drhteći, okrenula prema Damianu.
– Crijeva su ti tanka-nacerio se dok se približavao.
Prije nego što je Clara uspjela povući okidač, Ranger je skočio, bacivši Damiana natrag. Pištolj je ispalio, a iskre su se slijevale iz čelične grede. Clara je pojurila prema Adrianu, ali vrata su se opet otvorila.
Kapetan Monroe ušao je, smiren i hladan. – Vežite ih. Spalite mjesto ako je potrebno”, naredio je.
Clara je imala krv u žilama. Cijeli odjel je bio svjestan.
Vani su zavijale sirene, svjetla su zatreperila kroz razbijene prozore, ali kad su policajci upali unutra, nisu uhitili Monroe. Okružili su ga, štiteći ga poput kraljevske obitelji. Clarina nada razbila se na komade.
Ali Adrian, pretučen i krvav, ustao je na noge. Skupljajući posljednju snagu, bacio se na Monroe, izvlačeći kapetanov pištolj. Monroe je urlao, ali Adrian mu je stavio lisice na zapešća. Na trenutak je pobjeda zasjala.
Clara je tada vidjela kako drugi policajci guraju stranice iz knjige u svoje jakne, brišući dokaze. Korupcija se proširila još više-od Monroea, od Damiana, sve do samog povjerenika.
Ostala joj je jedna stranica zgužvana u džepu. To je bilo dovoljno da ih razotkrije. Dovoljno da uzvrati udarac.
Clara je te noći pobjegla s Adrienom i Rangerom, predavši istrgnutu stranicu slobodnom novinaru. Do zore su naslovi eksplodirali:”skandal u policiji Brook Haven—kapetan Monroe je razotkriven.” Federalni agenti provalili su u mrežu, uništavajući je dio po dio. Monroe i Damian su osuđeni, a povjerenik je bio prisiljen dati ostavku.
Nekoliko tjedana kasnije, Adrian je sjedio u bolničkom vrtu i još se oporavljao. Pored njega je Clara, Ranger je stavio glavu u Adrianovo krilo.
“Nisi im dopustio da me pokopaju”, šapnuo je Adrian.
Clara se nasmiješila kroz suze. – Ne. Rekao si mi da vjerujem psu. I vjerovala sam.
Ranger je mahao repom, tihi junak bitke koju nitko nikada neće zaboraviti.
Prvi put nakon mnogo godina, sunčeva svjetlost probila se nad Brook Havenom—ne samo kroz oblake, već i kroz tamu korupcije koja ga je gotovo progutala.
I ovaj put je pravda zaista zadovoljena.
