Bilo je to noću. Negdje oko ponoći pukao mi je vodenjak i muž me odvezao u bolnicu. Jadničak je bio umoran, nakon teškog radnog dana, polusanjiv, još nije ni shvatio što se događa, i ušao je k meni u predrađaonu.
Naime, mi smo se dogovorili da će on biti prisutan na porodu kako bi me podržao jer me je jako bilo strah — to mi je bio prvi porod. Naravno, nije bio oduševljen tom idejom, ali ipak mi nije mogao odbiti.
Medicinska sestra mu je rekla da ću uskoro roditi. Sljedeći dijalog između mog muža i sestre još uvijek pamtim:
— Hajde, požurite, skidajte se. Vaša žena će uskoro roditi.
— Kako to mislite, skidati se? Skroz?
U tom trenutku sam imala strašne bolove, a sestra je bila ometena i brzinski mu je odgovorila:
— Što? Da, skroz. Ajde, požurite.
Onda su me prevezli u rađaonu. I tad su počeli moji pravi trudovi. U pauzama između kontrakcija stalno sam gledala prema vratima, čekajući kako će se moj muž pojaviti.
I onda je došao, ali njegov ulazak bio je toliko epski da ga nitko više nikad neće nadmašiti. Svi prisutni su prasnuli u smijeh — pala je cijela rađaona. Moj muž je bio samo u gaćama. I to još s točkicama — možete li to zamisliti? Ni ne znam otkud ih je iskopao.
Prvo je nastala tišina, a onda je odjeknuo glasan smijeh. Nisam znala bih li plakala ili se smijala. Čak mi se činilo da su mi bolovi nakratko popustili. Mog muža su odmah izveli iz rađaone i dali mu sterilni ogrtač.
Kad su ga pitali zašto se tako efektno pojavio, ljutito je odgovorio:
— Kakvi su to kod vas običaji? Rekli su mi: “Skidaj se!” Ja sam se i skinuo…
Njegov pogled, istovremeno stidan i bijesan, bio je uperen pravo u medicinsku sestru. Ona se potpuno zbunila, sva se zacrvenjela i stalno se ispričavala. Ali nije bila kriva. On ju je jednostavno krivo shvatio.
Ostatak poroda je ipak proveo sa mnom. Dima baš ne voli prisjećati se te priče, ali ja se svaki put nasmiješim kad u ormaru vidim te legendarne gaće.
