Svekrva je došla k nama i zamolila da se istušira jer su joj kod kuće isključili vodu. S radošću sam je dočekao i odveo u kupaonicu, gdje se mogla osvježiti nakon dugog puta. Bio je miran večer, i supruga i ja smo odlučili uživati u vremenu provedenom zajedno dok se svekrva tuširala. Prošlo je tek nekoliko minuta kada je iz kupaonice odjednom odjeknuo snažan vrisak. Pogledali smo se sa suprugom, a moje srce je zastalo od iznenađenja. Kao da smo se dogovorili, pojurili smo prema vratima kupaonice.
Buka i panika unutra bili su toliko neobični da sam se zamalo udario glavom o dovratak. “Mama, što se dogodilo?” – povikala je supruga, stojeći ispred zatvorenih vrata. “Pauk! Pauk!” – odgovorila je svekrva drhtavim glasom. Pauk? U našoj kupaonici? Bilo je to toliko neočekivano da nisam mogao vjerovati vlastitim ušima.
Nakratko sam zašutio, pokušavajući shvatiti kako je to moguće. “Bojite se paukova?” – upitala je supruga, miješajući zabrinutost i iznenađenje.
“Da! Grozni su!” – povikala je svekrva, a njezin se glas prolomio kroz cijelu kuću. Supruga i ja razmijenili smo osmijehe. Čak ni u tako nezgodnoj situaciji nismo mogli odoljeti da ne pronađemo malo humora. “Dobro, smiri se, riješit ćemo ovaj problem,” rekla je supruga, a ja sam bio sretan što je preuzela inicijativu. Pronašli smo čašu, list papira i pažljivo, bez izazivanja dodatne panike, iznijeli pauka iz kupaonice.
Ubrzo je svekrva izašla iz kupaonice, i dalje s blagom napetošću na licu. “Oprostite na tolikoj buci,” rekla je, crveneći se. Ostatak večeri proveli smo za stolom, prepričavajući ovaj nezaboravan trenutak. Kasnije, kad god bismo se prisjetili tog događaja, uvijek bi nam izmamio osmijeh. Shvatili smo da čak i u najneočekivanijim situacijama možemo pronaći smijeh i veselje te da smiješni trenuci daju životu posebnu čar.
