– Danas dolazi novi šef. Kažu da je pravi težak slučaj. Čak se i pozdraviti s njim treba na poseban način, – govorili su svi u uredu.
Ljuba je čula da je novi šef otpustio svog tajnika već prvog dana na poslu. Svi su to znali. U zraku se osjećao neki strah.
Ljuba je radila u toj tvrtki od prvog dana njezina osnutka. Nije se previše bojala novog šefa iz jednostavnog razloga – nije imala čega. Davala je sto posto u svoj rad.
Šef se još nije ni predstavio, a već su svi zujali o njemu.
Ljubini kolege jurili su uredom u panici. Nisu znali što ih čeka. Za sat vremena bio je zakazan sastanak s novim šefom.
Ljuba si je polako napravila kavu, otišla u svoj ured i bacila se na posao. Osjećala je neobičan mir u duši, kao da je sve upravo onako kako treba biti, kao da je na mjestu gdje i pripada.
Vrijeme je prošlo.
U dvorani za sastanke nije bilo mjesta ni za iglu.
Ljuba se nekako progurala naprijed.
Njezin pogled zaustavio se na novom šefu.
– Neće biti milosti. Primijetim li i najmanju netočnost – otkaz. Pogledao sam vaše izvještaje – govorio je glasno i jasno šef – ovo nije posao. Tako ne može dalje. I neće!
Na Ljubinom licu pojavila se blaga osmijeh.
Prepoznala je svog starog prijatelja – Sanju, s kojim je trčala po garažama i smišljala kako napakostiti zloj prodavačici.
Sada je pred njom stajao ne više Sanjka, već Aleksandar Semjonovič, koji je svojim strogim glasom ulijevao strah svima.
Ljuba više nije slušala što govore.
Sjetila se svih onih živopisnih dana sa Sanjom, svoje prve ljubavi, s kojom je planirala upisati isti fakultet, ali sudbina je na neko vrijeme razdvojila prijatelje.
Na kraju sastanka Aleksandar Semjonovič zamolio je Ljubov Mihajlovnu da ostane.
Ljuba je došla k sebi tek kad su svi počeli izlaziti iz dvorane.
Aleksandrov strogi izraz lica nestao je u trenu.
Stajao je pred svojom starom prijateljicom raširenih ruku.
Sudbina ih je razdvojila, ali ih je i ponovno spojila.
Aleksandar se nedavno razveo, Ljuba nikada nije uspjela izgraditi obitelj svojih snova.
Možda su cijeli život čekali upravo ovaj susret.
