Ove godine punim 50. Mojoj drugoj supruzi je 26. Bila je mlada i glupa, vjerojatno je zato tražila ljubav posvuda.
S bivšom suprugom vjenčao sam se kada mi je bilo 21, a njoj 19. Jako smo se voljeli. To su svi vidjeli i osjećali.
Godine su prolazile, ljubav je nestala. Iako sada tek shvaćam da to nije bila ljubav, već privlačnost, kratkotrajna strast.
U razdoblju stalnih svađa s suprugom upoznao sam drugu djevojku. Nakon mjesec dana razveo sam se od žene s kojom sam proveo gotovo 30 godina svog života.
Odmah nakon razvoda preselio sam se k toj djevojci – tada smo se već viđali mjesec dana.
Bila je jedinica u obitelji. Ne mogu reći da je bila razmažena, ali voljela je biti u središtu pažnje. Bila je vrlo inteligentna za svoje godine, nije ju zanimao suprotni spol njezine generacije.
U početku je bilo kao u raju. Kuhala je izvrsno, brinula se o meni, mazila me i pazila. Nije bilo vrišteće djece, nije bilo svađa, nije bilo prigovora. Obiteljska idila!
Vrijeme je sve promijenilo. Vraćao bih se s posla, a kuća bi bila prljava, hrane nije bilo, a supruge često nije bilo kod kuće.
Počela je nestajati čak i noćima.
To je trajalo jako dugo.
Točnije, živjeli smo zajedno godinu dana, ali meni se činilo kao vječnost.
Jednom nisam izdržao i rekao sam joj da, ako ne preispita svoje ponašanje, morat ću je napustiti.
Ona je prva napustila mene.
Nazvala me starim hrastom, što me jako povrijedilo.
Tek sada shvaćam što sam izgubio.
Sam sam uništio svoju sreću.
Sada jako čeznem za svojom obitelji, zovem bivšu suprugu, molim je da mi oprosti i da mi pruži priliku da se iskupim, ali ona me samo odbija, ne želeći me ni saslušati.
