U 32. godini Ženja je udala za Fjodora. Prije toga je žena već bila jednom u braku i imala dvoje djece: dječaka i djevojčicu. Fjodor je također imao dijete – sina Pavla, čija je mama također rano preminula. Kasnije su djeca odrasla, svatko je krenuo svojim putem, i udaljili su se od roditelja – razišli su se po različitim gradovima.
Jedne noći, u sretnom bračnom krevetu, Fjodor je zaspao zauvijek. Pola godine nakon toga, sin Žene nazvao ju je: — Mama, prodaj kuću, preseli se k nama.
Bit će nam zabavnije zajedno, a i s unucima ćeš se igrati, i bit će mi lakše za tebe, — rekao je. Ideja se činila Ženi dobrom. Sretna je prodala kuću, usput, za vrlo pristojnu cijenu, i otišla k sinu. Prihvatili su baku, i snaha i unuci, s toplinom i radosti. Navečer je cijela obitelj sjedila zajedno za stolom, ali Ženja nije jela niti pila ništa.
Tada ju je sin upitao, zašto je tako tužna, a majka mu odgovori: — Eto, sine, zaspala sam u vlaku, a probudila se bez novca… ni kune nisu ostavili.
Snaha i sin su se pogledali, a sin je pitao: — Opa, a za što ćeš si kupiti hranu? Sljedećeg dana majka je spakirala stvari i otišla k kćeri. Tamo se priča ponovila. Kćerka je pitala, zašto nema majka lice, a ona joj odgovara: — Eto, novac su mi ukrali… — A za što ćeš živjeti, mama?
— Pitala je kćerka. Ženja se i ovdje razočarala. Već bez ikakvih nade i očekivanja, otišla je k Pavlu. On s ženom i djecom jako su se obradovali majčinu dolasku. Za večerom je Ženja izvela istu scenu, a Pavle joj reče:
— Ma dobro, mama, nemoj očajavati. Zarađujem dovoljno, svima će nam biti dovoljno. A ni Sashki neće biti teško skuhati još jednu zdjelu juhe.
