Ali mladoženja je razumio zašto je ona došla…
Vjenčanje je bilo u punom jeku, kad je odjednom u svečanu dvoranu ušla Marija. Oksana se napela.
– Zašto je došla ovdje? – upitala je. – Rekla sam ti nekoliko puta da je ne pozivaš!
– Smiri se, draga – odgovorio je Oleg. – Zar bi takva sitnica mogla pokvariti naše slavlje?
– Molila sam te…
– Nisam je ni pozvao…
– Gorčica, gorčica, gorčica! – povikali su gosti.
Slatki i dugi poljubac prekinuo je glas voditelja:
– Došlo je vrijeme da naša mladenka baci buket. Vidjet ćemo čije će vjenčanje biti sljedeće!
Sve djevojke su ustale od svečanog stola i stale u krug. U središte kruga stala je Oksana. Bila je nevjerojatna u svojoj snježno bijeloj haljini, o kojoj je sanjala mjesecima. I konačno, dogodilo se – postala je supruga svog šefa, uspješnog čovjeka.
Djevojke su se malo razmaknule i nagurale na jedno mjesto. Sve su podigle ruke i spremile se za hvatanje. Oksana se okrenula leđima prema njima i bacila buket. Kad se ponovno okrenula, vidjela je svoj buket u rukama suparnice. Oksani je zastao dah.
– Dođite do mikrofona, djevojko koja je uhvatila buket. Izvolite, recite nešto – rekao je voditelj.
Oksani su pred očima proletjeli prizori cijelog života.
Evo je, mala djevojčica, trči obalom rijeke i doziva pomoć.
Nikola je bio pet godina stariji od nje. Dječaku je pozlilo, možda mu je grč uhvatio nogu, i počeo se čudno boriti s vodom. Srećom, ribari su bili u blizini. Čuli su Oksanine povike i priskočili u pomoć.
Kad su izvukli Nikolu iz vode, uhvatio je Oksanu za ruku i nasmijao se:
– Hvala ti! Kad odrasteš, oženit ću te.
Oksana je tada počela čekati da odraste.
Sve to vrijeme nije se odvajala od Nikole. Ostali dječaci su ga zadirkivali:
– Pogledaj, evo opet tvoje mladenke!
– A što vi hoćete? Pa i oženit ću je! – odgovarao bi on kroz smijeh.
Za Oksanu nije bilo ničega važnijeg od tog smijeha.
Kad se Nikola vratio iz vojske, Oksani je bilo sedamnaest godina.
Dok ga nije bilo, ona se iz obične seoske djevojčice pretvorila u prelijepu ženu.
Nikola je nakon povratka počeo raditi kao vozač i gradio kuću.
Oksana se stalno trudila biti mu na oku.
– O, vidi, nisi me zaboravila – rekao joj je jednom, uhvativši je za ruku. – Hoćeš li se udati za mene?
Oksana nije imala izbora – ubrzo je shvatila da nosi njegovo dijete.
Napravili su skromno vjenčanje. Dok se kuća gradila, Oksana se preselila kod Nikolinih roditelja.
Svekrva ju je dobro prihvatila, a svekar je bio tih i dobar čovjek.
Ali tada se dogodila nesreća.
Kad je Oksanin trbuh već bio velik, Nikola je počeo nestajati noću.
Govorio je i njoj i roditeljima da je na gradilištu.
Ali nekoliko puta se Oksana ustala usred noći, otišla na gradilište – a njega tamo nije bilo.
Rekla je to svekrvi.
– Strpi se, Oksančice, strpi se – odgovorila je. – Svi oni tako žive. Misliš da moj nije trčao okolo dok je bio mlad? Trčao je… pa je onda došao k pameti.
Ali uskoro je cijelo mjesto brujalo o tome da Nikola ima ljubavnicu – Tamaru.
Oksana to nije mogla podnijeti.
Kad im se rodila kći Olja, uzela je stvari i vratila se roditeljima.
Nikoli je dvaput uspjelo nagovoriti je da se vrati. Ali sve se ponavljalo.
Tamara, Vika, Snježana…
Djevojke su se mijenjale, ali Nikola je ostajao isti. Bio je hladan prema Oksani. Trebala mu je samo kći.
Kad je to shvatila, podnijela je zahtjev za razvod.
Ubrzo je otišla u veliki grad, tražiti svoju sreću.
Olju je ostavila roditeljima.
A Oksana je odlučila da će se ovaj put udati iz računa.
Promijenila je prezime i izvadila novi osobni dokument.
Nijednog traga prošlosti.
Život je počeo iznova!
U gradu je živjela njezina teta Galja, koja ju je zaposlila kao tajnicu u firmi Olega.
Marija je također radila u firmi i bila zaljubljena u Olega, ali on to nije primjećivao.
A sada je njihovo vjenčanje!
Jedino što je mučilo Oksanu bilo je to što Oleg i njegova obitelj nisu znali da ona već ima kćer.
„Sve u svoje vrijeme,“ govorila je teta Galja.
A onda je saznala da je Marija putovala u njezino rodno mjesto.
Zašto? Što je saznala?
Kad je Marija uzela mikrofon, Oksana je zadrhtala.
– Dobar dan, ja sam Marija – rekla je. – Radim za Olega. Nitko me nije pozvao, ali došla sam. Došla sam da kažem…
Oksana je stegla Olegovu ruku.
– Ne brini, draga, znam sve.
– Što… što znaš?
– Imam iznenađenje za tebe.
Vrata su se otvorila, a u dvoranu su ušle njezina majka i svečano odjevena Olja.
Oksana je raširila ruke i nasmijala se kroz suze.
– Ali kako? Kako si saznao? Oprosti mi…
– O tome poslije – odgovorio je Oleg i zagrlio ih obje.
Marija se nasmiješila i rekla:
– Samo sam došla donijeti poklon… I, znate, i ja ću jednom naći svoju sreću. Sve u svoje vrijeme.
Oksana ju je zagrlila i prošaptala:
– Svi šapuću da sam se udala iz računa. Ali ja ga volim!
– Znam – odgovorila je Marija.
Ova priča završila je sretnim brakom.
