Dima je bio najsretniji čovjek na svijetu jer je imao suprugu Svjetlanu. Volio ju je toliko da je bilo nemoguće zamisliti veću ljubav. Činilo se da će zauvijek biti nerazdvojni.
Svjetlana mu je sve opraštala. Ako bi Dima cijelu noć proveo vani s prijateljima – nije bilo strašno, još su mladi, svi žele malo zabave. Ako bi tjedan dana dolazio kući pijan – opet ništa strašno, jer je bio rođendan prijatelja, kako to ne proslaviti?
Svjetlana je mnogo toga trpjela, zatvarala oči i pokušavala opravdati Dimine postupke.
Ali nakon rođenja sina, sve se u njezinu životu promijenilo. Odjednom je odrasla. Više ju nisu zanimale Dimine zabave i provodi – postala je majka. No to što je Dima postao otac, njega nije previše brinulo.
Malo bi se poigrao s djetetom, ali ništa više. Posebno ga je iritiralo djetetovo plakanje.
Jedne večeri Dima se vratio kući loše volje. Na njegovo pitanje: “Što ima za večeru?”, Svjetlana mu je rekla da je sve u hladnjaku, neka si sam podgrije.
Svjetlana je cijelu noć i dan provela uz sina koji je plakao i bio nervozan – imao je bolove u trbuhu. Bila je iscrpljena i nije imala snage brinuti se o Diminoj večeri.
Dima je izgubio živce. Htio je da mu se jelo posluži odmah i bez pogovora.
“Pa ostavi ga već jednom i napravi mi pristojnu večeru! Ili si se previše umorila od cjelodnevnog nerada?!”
Dima je počeo vikati, ali Svjetlana je otišla u drugu sobu bez riječi.
Dima je potrčao za njom, naglo je okrenuo i udario po licu.
Zatim je izašao iz kuće.
Tada je Svjetlana shvatila da je njihov obiteljski život upravo završio. Počela je pakirati svoje stvari.
Kad se Dima vratio, sve je bilo tiho. Pomislio je da je Svjetlana uspjela umiriti dijete.
Ali zapravo, kuća je bila prazna.
Sada je Dima zauvijek ostao sam.
Koliko god molio za oprost i preklinjao Svjetlanu da se vrati, ona nije mogla oprostiti.
A drugu ženu Dima nije ni tražio. Nije vidio smisla – jer je volio samo Svjetlanu.
