Približno prije 12 godina, moja mama je preminula. Tata je jako teško podnio tu vijest, pa mi je bilo važno biti uz njega kad god je to bilo moguće. Jako rijetko sam išla bilo gdje s prijateljima, jer sam odmah nakon nastave žurila kući kako ne bi ostao sam sa svojim mislima. Na fakultetu sam upoznala svog budućeg muža. Godinu dana nakon toga smo se vjenčali, a ubrzo smo dobili i kćerku. Živjeli smo u tatinom domu jer je bio relativno velik, a on nas je pozvao da se preselimo k njemu kako ne bismo plaćali najam i kako bismo bili bliže njemu. Mome mužu je bilo neugodno provoditi većinu dana pred televizorom i živjeti s minimalnom plaćom dok je svekrva zarađivala 4, pa čak i 5 puta više, bavio se sportom i izgledao bolje od njega. Kasnije su počeli i bračni problemi, pa smo se razveli kad je kćerki bilo dvije godine. Ostali smo nas troje: ja, kćerka i tata. Živjeli smo dobro.
Kako god bilo s mojim osobnim životom, bila sam sretna što imam priliku ostati s tatom, no to nije dugo trajalo. Jednog ljeta tata je otišao u sanatorij i tamo upoznao Mariju. Svidjeli su se jedno drugome i nastavili su komunicirati nakon povratka kući. Nakon nekoliko mjeseci tata se preselio kod Marije, koja je, iako je imala dvoje djece i unuke, živjela sama. A još nakon šest mjeseci odlučili su se vjenčati. Prije vjenčanja uspjela sam upoznati Mariju. Činila mi se pomalo hladnom, ali vrlo ljubaznom ženom. U matičnom uredu izgledali su kao mladi zaljubljeni par. Taj dan bio je pun toplih trenutaka, dirljivih riječi i lijepih trenutaka. Cijeli dan sam pokušavala sprijateljiti se s Marijinim djecom, ali oni mi nisu željeli uzvratiti kontakt, pa sam pri kraju odustala i odlučila da se neću nametati.
Nakon toga tata je počeo dolaziti k nama samo u vezi nekih stvari – došao je po nešto iz kuće. Tih dana nije volio sjediti s unukom, pa je brzo odlazio. Nismo ni stizali podijeliti novosti. Kasnije je počeo sve manje dolaziti. Nije došao na moj rođendan – bio je zauzet, a sljedeći dan sam saznala da je išao na roštilj s Marijom i njenim rođacima. U blagdane nije zvao, a na moje pozive odgovarao je tek nakon četiri pokušaja. Jednom mi je na poziv odgovorila Marija. Iako nisam očekivala takve riječi, izgovorila je: – Možda bi bilo bolje da prestaneš miješati se u tata život? Ti si nam već dosadna. Daj mu da živi u miru, i on se već dovoljno nastradao s tobom. To je još dobro.
Bio sam šokirana kada sam čula te riječi od svog tate. Od tate kojem sam posvetila najbolje godine svog života. Sada se s njim uopće ne čujem. Ove riječi postale su posljednje u našim odnosima. Problem je u tome što, ako se njemu sada čini dobro s njegovim novim rođacima, ja imam samo svoju kćerku, jer osim njega i nje, nemam nikog.
