Pripremila sam za njega kutiju s poklonom. Stavila sam u nju dječje čarape i test na trudnoću. Pripremila sam romantičnu večeru i čekala ga s nestrpljenjem.
— O, što si ti to smislila? — nasmijan je pitao muž. — Imam iznenađenje za tebe. Brzo sjedni za stol i otvori kutiju.
Pažljivo me pogledao, mislim da je već naslućivao što je u kutiji. Kada je vidio sadržaj, skočio je i potrčao prema meni. Nikada ga nisam vidjela toliko sretnog.
— Rodit ćeš mi dječaka, tako sam sretan! Moramo smisliti zanimljivo ime za njega! — govorio je.
Kad sam pokušala reći da će biti djevojčica, prekinuo me i rekao: — Rodit ćeš mi dječaka i to je to.
Tjedan dana kasnije odlučili smo otići na ultrazvuk. Beba je bila još mala pa nam nisu rekli spol. Kad smo otišli drugi put, beba je ležala okrenuta leđima, ali treći put su nam rekli da će biti djevojčica. Muž je naglo ustao i izašao iz ordinacije.
— Je li tužan? — pitao me liječnik. — Jako je želio dječaka, sigurno mu je bilo žao. — Nema veze, uzet će djevojčicu u ruke i odmah će zaboraviti da je želio sina, — pokušao me utješiti liječnik.
Kad sam izašla iz ordinacije, muža nije bilo nigdje. Pretražila sam cijeli kat, ali ga nisam našla, nije odgovarao na pozive. Odlučila sam otići kući, ušla u zgradu i vidjela — moje stvari stoje ispred vrata, a na koferu je bila poruka s natpisom: “Htio si sina, evo sad odgajaj svoju kćer.” Nisam baš shvatila šalu, pa sam počela kucati na vrata. Muž nije otvorio, ali je povikao da idem van.
Uzela sam kofer i odlučila otići roditeljima. Te noći počeli su jaki bolovi. Mama je pozvala hitnu pomoć. Rodila sam blizance: dječaka i djevojčicu. Na dan otpusta muž je došao, nije mi donio cvijeće, nije me čestitao, samo je rekao: — Spreman sam te prihvatiti natrag ako ostaviš kćer.
Ponudio mi je da se odrekne vlastite djece, na takav korak nisam mogla pristati. Podnijela sam zahtjev za razvod. Djecu odgajam sama, ništa mi od njega ne treba. Neka sada cijeli život žali što je zbog svog ega ostao bez obitelji.
