Nikada nisam bila mršava, zapravo, suprotno, a tijekom studiranja na fakultetu moja težina se povećala još deset kilograma. Pokušavala sam mršavjeti, ali jako volim kuhati i dobro se najesti, pa nisam dugo izdržala… Mislila sam da nikada neću naći osobni život, a onda se pojavio Ivan… Oduvijek sam bila djevojka s tijelom, a kada sam otišla studirati, pridodala sam još deset kilograma. Nakon fakulteta ostala sam raditi u gradu i iznajmila stan. Često sam posjećivala roditelje. Naravno, nisam sjedila kod kuće, izlazila sam s prijateljicama, išla u lokalni klub. No, onda su prijateljice počele sve više govoriti da bih trebala smršavjeti. Iskreno, mnogo puta sam bila na dijeti i pokušavala se baviti sportom, ali to nije bilo za mene – volim dobro jesti, a kuhanje mi ide od ruke, pa mi je teško izdržati.
A volim i meso, pa sjediti na piletini, heljdi i povrću nije za mene. Naravno, razumijem da moj višak kilograma ne izgleda najbolje. Moje tijelo nije ni blizu manekenskog, ali ne osjećam nelagodu, a ni nemam nikakvih problema sa zdravljem. Nedavno sam ipak uspjela izgubiti nekoliko kilograma, ali još uvijek nisam ni blizu idealu. No, sada gotovo da ne idem u svoje rodno mjesto. I sve zbog mojih prijateljica. Počele su razgovarati o mojoj težini iza mojih leđa, a čak su mi u lice govorile da nitko takvu debelu neće željeti. Još od škole moje su prijateljice često izlazile s dečkima, a ja – nisam. Sada su one imale zaručnike i planirale vjenčanja. Ja nisam imala niti jednog udvarača. Moje prijateljice su odlučile da je to zbog mog viška kilograma, pa nisu prezale komentirati to i pred menom.
Samo, nemojte misliti da su mi suosjećale ili davale savjete; više su me zadirivale, a još su i o meni pričale u trećem licu dok sam bila tu. Zato sam nakon nekoliko takvih susreta prestala kontaktirati s prijateljicama. Dolazila sam samo do roditelja. Vikende sam provodila isključivo s obitelji, jer su me oni prihvaćali takvu kakva jesam. Kasnije su dvije moje prijateljice otišle u brak, i nije bilo nikakvih velikih svadbenih slavlja, samo su se vjenčali i to je to. A njihov bračni život bio je isto tako sivi. Viđale smo se rijetko, ali su se stalno žalile na nepažnju svojih muževa.
Kasnije sam upoznala Ivana. Bio je vrlo pažljiv, pa sam, naravno, otišla s njim na nekoliko dejtova. Ivan je bio vrlo pažljiv, stalno mi je donosio cvijeće, pozivao me u fine restorane. Počeli smo se viđati. Nakon šest mjeseci, također mi je zaprosio. Bili smo u kazalištu. Ivan se dogovorio s ansamblom i jednostavno je tijekom predstave izašao na pozornicu, priznao mi ljubav i zamolio me da budem njegova žena. Prihvatila sam. Počeli smo živjeti zajedno i spremati za vjenčanje. Planirali smo napraviti veliko slavlje, pozvati sve rođake i prijatelje. Ubrzo smo skupili potreban iznos, jer smo dovoljno zarađivali.
Nekoliko dana prije vjenčanja otišli smo kod Ivanovih roditelja. Baš sam tada planirala kupiti haljinu, pa sam odlučila pitati savjet buduće svekrve. Pažljivo me pogledala i rekla da neće biti moguće naći bijelu vjenčanicu tog broja! To me jako rastužilo, ali Ivan je rekao da sam za njega ljepotica i da će mi kupiti najbolju haljinu! I tako je bilo! Vjenčanje smo imali u najboljem restoranu u gradu. Sve je prošlo savršeno! Ali jedan trenutak me jako uznemirio. Kad sam izašla iz restorana, čula sam kako moje prijateljice razgovaraju. Govorile su o tome kako sam debela, da sam mogla smršavjeti prije vjenčanja, a uopće da Ivan se ženi sa mnom samo zato što sam trudna. Zatim su se dugo smijale, vratila sam se u restoran, ali nisam mogla izbaciti iz glave njihove riječi! Ispričala sam Ivanu sve, a on me ponovno smirio.
Tada sam shvatila da imam najboljeg muža na svijetu. Nakon vjenčanja otišli smo na odmor, a kad smo se vratili doma, muž me nije prestajao iznenađivati iznenađenjima i cvijećem! U braku sam već tri godine, a muž i dalje stalno iznenađuje i razveseljava. Za svaku priliku dobivam prekrasne skupe poklone, a cvijeće viđam svaki mjesec, a ne samo 8. ožujka. Prijateljice su i dalje zapanjene time i otvoreno mi zavide. I sada, recite mi, zašto odgađati život? Zašto se ograničavamo? Nije nužno smršavjeti da biste nosili lijepu haljinu. Nije nužno imati savršeno tijelo da biste bili voljeni i sretni. Samo volite sebe i vaše sreće će sigurno doći!
