Liza je bila zbunjena, što se moglo dogoditi u tih dva sata? Prije svega dva sata, Daška je bila u odličnom raspoloženju dok je odlazila iz kuće. S njom je bio njezin dečko Denis, išli su upoznati njegove roditelje. Lizi je Denis bio jako simpatičan, uljudan, ozbiljan, odgovoran, i bilo je jasno da voli njezinu kćer. Liza je otrgnula šok i otišla do kćeri. Daška je ležala na kauču i jecala.
— “Kćeri, što se dogodilo? Je li Denis uvrijedio?” — sjela je uz nju. Daška je podigla uplakano lice i ljutito rekla: — “Ti si kriva za sve. Njegovi roditelji su mi jasno dali do znanja da, budući da sam kći žene poput tebe, oni me ne žele ni u snu. Nazvali su te pijanicom i lakom ženom. A Denisu su rekli da prekine sa mnom.” Liza je osjetila kako joj vrućina prolazi tijelom, a srce se stisnulo kao vrući obruč. Sa suhim usnama, šapnula je: — “A što Denis, je li poslušao roditelje?” — Daška je jecala: — “Ispratio me, rekao je da će nazvati, ali sada ne znam…” — i žalostno je pogledala majku. — “Mama, što ja to ne znam o tebi? Zašto su te tako nazivali?
Zar nisi takva?” Liza je zagrlila kćer: “Znaš, draga, u životu postoje tamna mjesta o kojima se ne želiš ni sjećati. Pravimo pogreške u mladosti i od toga ne možeš pobjeći, nažalost. Nisam mogla ni pomisliti da će zbog mojih grijeha tebi biti loše. Oprosti mi, draga, kad bih sve mogla ponovo okrenuti… ali ne mogu — i s tim se moraš pomiriti. Ali nadam se da će Denis imati svoj razum i da će sve biti dobro.” Liza je odrastala krajem osamdesetih, početkom devedesetih. U zemlji su se događale promjene. Nova glazba, lijepi predmeti i slobodne veze.
Liza je bila simpatična. Velike oči, pune usne. Ratnički make-up pomalo je kvario sliku, ali sve je to bilo u duhu tog vremena. Buka do jutra, alkohol, cigarete. To je bilo veselo i burno razdoblje. Kasnije, grupa se raspala. Neke su se udale, neki su se smirili, a Liza nije mogla stati. Prijatelji su postali jednostavniji, kafići su zamijenili podvožnjaci ili prljavi stanovi. Ali Liza je bila ravnodušna. Duša je tražila zabavu. Samo mnogo godina kasnije, shvatila je kako joj je tada išlo na ruku što nije zatrudnjela. Jer u tom stanju, bliski odnosi nisu uvijek bili, blago rečeno, selektivni. Shvaćanje da je potpuno na dnu došlo je jednog dana, kad se probudila u tuđem stanu na prljavom podu.
Okružena hrkanjem svojih prijatelja od kojih je poznavala samo domaćina. S mukom je ustala, otišla u kupaonicu, dugo se umivala hladnom vodom. Pogledala se u mutno zrcalo i uplašila. S njega ju je gledala žena od pedesetak godina. Šepajući nogama, polako je napustila stan. Prvo je otišla u bolnicu, kod narkologa. Starija žena ju je uputila na liječenje. Odjel je bio zatvorenog tipa. Znači, bolesnici nisu smjeli ni vani biti tri tjedna. Koliko je različitih ljudi Liza vidjela. Ali čvrsta želja da prestane piti pomogla joj je izdržati cijeli termin. Početak novog života nije bio lak.
Nema obrazovanja, jedini put je pranje podova ili dostava pošte. Iako je selo veliko, svi znaju sve o svakome. S poslom nije išlo dugo vremena. Koliko je puta ruka bila spremna posegnuti za čašom, ali u zadnjem trenutku Liza bi se zaustavila. I naposljetku je imala sreće. Našla je posao i muškarca. Kolja je bio dobar, ali nakon nekoliko podbadanja od prijatelja u vezi prošlosti Lize, polako je nestao u magli jednog lijepog jutra. Ali ostavio joj je uspomenu, kćer Dašku.
Prošlo je devetnaest godina, mnogo se toga promijenilo. Kad su ljudi gledali Lizu, nitko nije mogao pomisliti da je nekada bila drugačija. Moderna frizura, šminka, jeftina, ali kvalitetna odjeća. A Daška nikada nije vidjela svoju majku neurednu ili, Bože sačuvaj, pijanu. No nažalost, kad misliš da je sve u redu, život te udari u leđa. Tako su i roditelji Denisa imali dugu memoriju. Ali zašto izlijevati sav taj blato na mladu djevojku? Liza nije mogla shvatiti. Denis se ipak pokazao kao mladić. Posvađao se ozbiljno s roditeljima i došao im je ujutro. — “Teta Liza, oni nemaju pravo osuđivati vas i Dašku također.
Vidim ja kakva ste vi osoba.” Ako me ne izbaciš, mogu li malo živjeti kod vas? Liza je pristala, uz jedan uvjet: da ne bude nikakvih gluposti.
Denis i Daška su se zagonetno pogledali i složno klimnuli. A vjenčanje je ipak bilo. Godinu dana kasnije, Liza je, sa suzama u očima, gledala svoju kćer u vjenčanoj haljini. Bilo je nesporazuma sa svatovima, ali s vremenom, kada je rođen unuk Miška, odnosi su se barem donekle popravili. Nije slučajno da su stari govorili: “Čuvaj čast u mladosti.” Ispravno rečeno. Ako ne želiš da tvoje ponašanje kasnije nanese štetu nekome, nemoj uništiti svoj život.
