. Hanni je preostalo još malo života, pa je odlučila ispričati svojoj djeci priču o njihovom dolasku na svijet. Ova priča nije bila o tome odakle dolaze djeca. Sin i kćerka to već davno znaju, jer su i sami postali roditelji. Priča koju je ispričala bila je mnogo zanimljivija. Hanna i Nazar su se vjenčali kad su oboje imali po 18 godina.
Bili su vrlo mladi i zaljubljeni. Sanjali su o tome da će imati barem dvoje djece. No, godine su prolazile, a Hanni nije uspijevalo zatrudnjeti.
U to vrijeme nisu postojale tehnologije kao danas, pa je nesreća imala samo jedno objašnjenje: “Bog im nije dao djecu.” S vremenom su se pomirili s tim i nastavili živjeti. Bavili su se domaćinstvom, a kasnije su postali imućni ljudi. Jednom je Hanna išla pomusti kravu i čula neku buku iza štale. Čim je ušla iza štale, vidjela je veliki koš u grmlju u kojem je ležala beba. Uz njega je bila poruka: “Molim vas, pobrinite se za moju kćerku.” Nije mogla ostaviti to dijete. Hanna je bila premlada da bude majka. Muž je bio presretan zbog kćerke. Po građi tijela Hanna je bila punija i nitko ne bi ni pomislio da nije trudna. Oformili su dijete kao svoje i postali potpuna obitelj.
A nakon godine dana na istom mjestu našli su i dječaka. Sada su imali dvoje djece. Dječak i djevojčica su bili slični i nitko ništa nije sumnjao. Djecu su odgajali kao svoju. Nisu ni slutili da Hanna i Nazar nisu njihovi pravi roditelji. Ime im je bilo Viktor i Viktorija.
Kasnije su otišli u školu, pomagali roditeljima na farmi i radovali se svojim uspjesima. Kada su odrasli, Hanna im je ispričala zanimljivu priču. Djeca su bila iznenađena, ali su i dalje voljela svoje roditelje. Zahvalili su im na svemu što su učinili.
