Galina je došla u regionalni centar na studij iz malog grada. Teta Svita, očevina sestra, primila ju je da živi u svojoj praznoj jednosobnoj stančiću. Nije tražila novac za stanovanje, ali je rekla da plaća komunalije – to je bilo pošteno, ljudski dogovor. Samo su nepredvidiva tetičina posjeta, u bilo koje doba dana i noći, počela smetati nećakinji. Jednog dana, ne podnoseći više, Galina je izbacila tetu iz stana. Kao osvetu, dva dana kasnije, dok je Galina bila na fakultetu, teta je promijenila brave i na vrata ostavila poruku: “Po stvari dođi u 20:00.”
Prošla je godina. Svjetlana Semenivna, nakon što je dobila još jednu uplatu od svojih stanara, spustila se dolje. Provjerila je poštanski sandučić i pronašla… Poziv za odlazak u poreznu službu.
Svjetlana Semenivna se iznenadila – čime je izazvan interes poreznika za njezinu skromnu osobu? Pa ona radi, porezi se automatski oduzimaju iz njezine plaće, što bi ona radila u regionalnom poreznom uredu? “Sigurno su nešto pomiješali”, pomislila je i odlučila posjetiti poreznog inspektora sutradan. Ujutro je otišla na posao, pokazala poziv, uzela slobodan dan i otišla do poreznika. Tamo ju je ljubazno primila inspektorica.
– Svjetlano Semenivna, zašto naša služba saznaje da izdajete svoju stan u najam, ne iz vaše porezne prijave, nego iz drugih izvora? Svjetlana Semenivna je šutjela u šoku. Nije očekivala da će njezin mali posao zanimati državne organe.
– Sreli smo se s vašim najmoprimcima. Rekli su nam da iznajmljuju vaš stan već deset mjeseci i pokazali kopiju ugovora o najmu. Ovdje zaključujemo da već deset mjeseci primate neiskazan prihod. Za koji trebate platiti porez. Jasno sam objasnila?
Svjetlana Semenivna je bila na rubu nesvjestice. Nakon toga je inspektorica izračunala sve dugove i kazne, dala joj ček i otpustila ju. Tek nakon mjesec dana Svjetlana Semenivna je došla k sebi. I u financijskom i u moralnom smislu. A onda je došao 7. listopad – njezin rođendan. Toga dana je dobila čestitku od nećakinje: “Iznajmljuješ stan – plaćaj porez!”
