Za gotovo 10 godina našeg braka ustalilo se da muž pomaže svojoj mami. Svekrva živi sama u dvosobnom stanu, muž joj plaća režije, kupuje hranu, daje novac za odjeću i na odmor. Nisam imala ništa protiv toga jer je muž taj koji zarađuje za obitelj, vodi veliku firmu i dobro zarađuje. Prije porodiljnog sam radila, ali moja plaća je bila dovoljna samo za moje sitne troškove. Onda sam otišla na porodiljni, a muž i ja smo odlučili da ću ostati kod kuće i baviti se kućanstvom.
Muževa mama živi u gradu, ali da bi došla k nama, posjetiti unuku, nema vremena. U rujnu je željela na odmor, a muž joj je kupio paket za Tursku. A krajem listopada je poslala u sanatorij u Moršinu. Sigurna sam da će zimi htjeti ići na Bukovel. I moj muž mirno plaća sve to; izvršava, kako on sam kaže, sinovsku obvezu.
Moja mama živi mnogo skromnije, u svom seoskom domu. Ima malo gospodarstvo i smatra svojom obvezom svakog subotu donijeti nam proizvode iz sela. Koliko god sam je pokušavala odvratiti od toga, jer nije lako donijeti dvije torbe do nas, ali mama inzistira na svom – sve je to ona sama posadila, pa je zdravije, to kaže, u trgovini to ne možeš kupiti.
Došla je mama kod nas u subotu, skinula čizme, a ja gledam njezine čizme i shvaćam da je već davno vrijeme da si kupi nove. A ovu jaknu pamtim već deset godina. Ali mama ima minimalnu plaću, novca joj je dovoljno samo za najnužnije. Tada sam odlučila pomoći mami. Rekla sam mužu da sam odlučila ići na posao.
Isprva je bio protiv, ali je kasnije pristao. Naša kći već ide u školu, pa sam našla posao na pola radnog vremena u jednoj firmi. Kako sam bila sretna kad sam dobila prvu plaću. Odmah sam otišla u trgovinu i kupila mami nove čizme i novu jaknu. Mužu nisam ništa rekla, odmah sam odnijela stvari mami u selo.
Nije htjela uzeti, govorila je da je sve skupo. Ali inzistirala sam na tome da zaslužuje to i puno više. Odlučila sam da, ako muž tako pomaže svojoj majci, onda ću i ja podržavati svoju.
