Našoj mami je već šezdeset i pet godina. Dobna, da tako kažemo, prilično ozbiljna. Provela je petnaest godina u inozemstvu, zarađivala novac. Valja napomenuti da je zarađivala prilično dobro. Kupila je solidnu kuću, napravila skupi remont. I nama sa sestrom mama je također financijski pomagala. Meni i mom mužu dala je novac, pa smo uspjeli kupiti prostran trosobni stan. A sestri nedavno kupili skupi automobil iz salona. Stan su već imali, pa je bilo odlučeno da kupimo automobil.
Ispalo je tako da je svota koju je dala za stan bila jednaka onoj koju su potrošili na automobil, pa nitko nije bio uvrijeđen. Nedavno nas je mama nazvala i rekla da imamo ozbiljan razgovor. Pozvala je mene i sestru kod sebe. Odmah smo pomislile da će biti riječ o nasljedstvu. Sestra Lera i ja uzele smo svoju djecu i otišle kod mame. Obje smo mislile da će kuću podijeliti ravnomjerno. Ipak, u duši sam se nadala da će meni pripasti više jer imam dva sina, a Lera samo jednu kćer.
Kada smo stigle, mama je postavila stol, počela nas ispitivati o stvarima, razgovarale smo o svemu. Ona je mazi i obasipala unuke. Samo do glavne svrhe posjeta nismo dolazile. Odjednom je netko pokucao na vrata, ušao je muškarac, kao da je mamin vršnjak. Srdačno nam je kimnuo. Mama nas je upoznala s njim:
– Drage moje, ovo je Jura, planiramo se vjenčati. On je razveden. Svoju imovinu ostavio je djeci, pa ćemo živjeti kod mene.
Sestra i ja smo se zbunjeno pogledale. Cijelu večer mama je samo pričala o svom voljenom, pričala nam je kako su se upoznali. Svi oko nas govore da bi trebale biti sretne za mamu, ali sestra i ja iskreno ne razumijemo zašto joj je sve to potrebno.
