Ali najtužnija stvar u cijeloj ovoj priči je to što mog oca više nema tek prije nekoliko mjeseci. Danas želim podijeliti s vama nešto što me jako brine. Ne mogu prihvatiti mišljenje ljudi koji si mogu priuštiti da se ponovo vjenčaju ili ožene u starijoj dobi. Po mom mišljenju, brak bi trebao biti temeljen na ljubavi, a o kojoj ljubavi možemo govoriti u 60. godini? Moji su se roditelji vjenčali kada su imali po 30 godina. Tako je ispalo, razmišljali su o karijeri. Ali obitelj su stvorili na čvrstim temeljima. Tata i mama su živjeli zajedno 30 godina. Nedavno je tata preminuo. Moj muž i ja smo odlučili da mama dođe živjeti s nama. Iskreno, jako nam je trebala pomoć, djeci je trebala pažnja, a mi smo radili cijele dane. Osim toga, nisam željela ostaviti mamu samu. Odlično smo se slagali. Moj muž poštuje moju majku, i nikada nije bilo nikakvih naznaka sukoba.
Djeca bez bake više nisu mogla zamisliti svoj život. Jednom me mama iznenadila svojom odlukom da sudjeluje na nekoj manifestaciji posvećenoj starijim i samotnim ljudima. Nisam razumjela žurbu jer je tek nedavno postala udovica.
Ali skromno sam šutjela i nisam iznijela svoje mišljenje. Vratila se sa događanja sretna, cijela je svijetlila, rekla je da je našla mnogo novih prijatelja s kojima može razgovarati. Imala sam dojam da mi nismo uopće razgovarale… Ali onda je odlučila potpuno me šokirati i rekla mi da će ići na ta okupljanja svakog četvrtka. Sinove plivačke lekcije su došle pod pitanje. Sada sam morala uzimati slobodne dane s posla za te dane.
Ta okupljanja su me počela sve više iritirati. Jednom je došla kući i rekla da se viđa s nekim muškarcem u kojeg se, čini se, zaljubila. Pa nije prošla ni godina otkako je tata preminuo! Nisam mogla shvatiti niti prihvatiti to i potajno sam se nadala da će to uskoro završiti. Ali bila sam u krivu. Nakon nekoliko tjedana mama mi je javila vijest o svom budućem braku. Udati se? U 60. godini?! U matičnom uredu?!
Ona se šali?! Nisam mogla vjerovati. Vidjevši moju reakciju, odlučila je otići iz našeg doma. Sada je čak ni unuci nisu interesirali. Dugo smo se ne razgovarale. Jako sam uvrijeđena i ne mogu se natjerati da nazovem i razgovaram s njom. Ostavila mi je sve kućanske poslove, savršeno znajući da radim 6 dana tjedno! Nedavno su me obavijestili da je vjenčanje ipak bilo. Sada nemam nikakvu želju da je vidim ili razgovaram s njom. Ali moja prijateljica kaže da nisam u pravu. Molim vas, recite mi što da radim u ovoj situaciji?
