Bile smo tri – ja, Snježana i Lena. Upoznale smo se još na prvom godištu, i od tada smo bile nerazdvojne. Mislile smo da smo najbolje prijateljice, ali samo jedan slučaj pokazao je koliko smo bile u krivu… Jednog dana, Snježana mi je nazvala i rekla da ona i Lena sjede u kafiću i pozvale su me. Rekla sam da ću ubrzo doći i počela se spremati, no ubrzo sam primijetila da je Snježana zaboravila spustiti slušalicu. I tada sam čula vrlo zanimljiv razgovor.
- “Sad će doći…”
- “Zašto si je pozvala, nama je i u dvoje zabavno.”
- “Pa hoće se naljutiti.”
- “I što? Misliš da će se uzrujati. Sad će doći u toj svojoj rastegnutoj majici.”
- “Uopće, kada je zadnji put kupovala odjeću?”
- “A kad se zadnji put šminkala, sigurno prije 5 godina.”
- “A jesi li vidjela njezinu haljinu?”
Zatim je uslijedio zvučan i dug smijeh. Isključila sam telefon. Bilo mi je nevjerojatno žao, ali odlučila sam ne prepustiti sve to bez odgovora. Izvadila sam svoju novu haljinu, našminkala se, obušla štikle – i otišla na susret.
“Prijateljice” su naravno skočile, počele me grliti i obasipati komplimentima. Gledala sam ih i smiješila se. Ubrzo su predložile da idemo u shopping.
“Odlično. Sad ću im pokazati.”
-
“Da, cure, super ideja. Već sam umorna od hodanja u rastegnutim majicama.”
Bilo je jasno da to nisu očekivale. Ali moj show tek je počeo. -
“A što mislite o mom make-upu?”
-
“Lijepo je, a zašto pitaš?”
-
“Pa nisam se šminkala već 5 godina. Mislila sam da ruke već nisu zadržale sve ove pokrete. I uopće, vi ste stvarno super prijateljice, što ste me godinama prihvaćale u rastegnutoj majici i bez šminke.”
U tom trenutku svima je bilo jasno da jutarnji telefonski poziv nije završio kad je Snježana planirala.
- “Ma smiri se, mi smo samo šalile.”
- “Shvatila sam šalu. Hvala što ste godinama bile moje prijateljice. Ali od danas zaboravite moj broj telefona.”
