Ovu priču ispričala mi je moja poznanica, i ono što sam čula duboko me dirnulo. Prije dvadeset godina, maleni četverogodišnji dječak ostavljen je sam kod kuće. Dijete je plakalo ispred vrata, sve dok susjedi nisu shvatili da nešto nije u redu. Ispostavilo se da je otac napustio sina i zauvijek otišao iz grada.
Stanari stambene zgrade već su drugi dan slušali plač dječaka. Isprva nisu obraćali pažnju, misleći da dijete jednostavno hirovito plače, ali kada su ga čuli i noću, te idućeg dana, shvatili su da nešto nije u redu.
Pokucali su na vrata i pokušali dozvati dječakovog oca, no nitko nije odgovarao. Tada su pozvali policiju. Nakon trideset minuta stigli su policajci, provalili vrata i ušli u stan. U hodniku je sjedio mali dječak i plakao.
Dječaka, kojemu je ime bilo Aleksej, odvezli su u bolnicu, gdje su ga nahranili i zbrinuli. Nekoliko dana proveo je u bolnici, jer je bio iscrpljen – dva dana nije ništa jeo. Njegovog oca nikada nisu pronašli, a majka mu je preminula pri porodu. Zato su ga smjestili u dječji dom.
Priča o napuštenom djetetu brzo se proširila gradom i mladi par odlučio ga je posvojiti. Isprva su dolazili u dječji dom donoseći mu igračke i slatkiše, a potom su ga posvojili.
Aleksej je imao razvojnih poteškoća – bojao se ljudi, glasnih zvukova i nije dobro govorio. No, nakon godinu dana sustigao je svoje vršnjake. Bio je vrlo poslušan, odgojen i uvijek je slušao svoje roditelje. Nakon srednje škole upisao je fakultet i studirao novinarstvo.
Počeo je raditi na televiziji kao voditelj i postao vrlo poznata osoba u svom gradu. Imao je izuzetno lijepu dikciju, izgovor i privlačan izgled, pa su ga počeli pozivati na razne radijske i televizijske projekte. Vodio je mnoge emisije i koncerte.
Jednog dana njegov biološki otac, koji ga nije vidio dvadeset godina, poželio je susret s njim. Nekada davno ostavio je sina u stanu – tada je Aleksej imao samo četiri godine. Sada je saznao da mu je sin odrastao i postao poznati televizijski voditelj, pa ga je htio vidjeti.
No, Aleksej je odlučio ne komunicirati s biološkim ocem. Smatrao je da već ima prave roditelje koji su ga odgojili, te da čovjek koji ga je napustio nije vrijedan njegove pažnje i ne želi ništa znati o njemu.
A što vi mislite, postupa li Aleksej ispravno?
