— Draga, ne možeš li poći sa mnom na vikendicu? Vrti mi se u glavi, past ću, a nikoga neće biti u blizini da mi pomogne…
— Ljubavi, dođi, pomozi mi s čišćenjem…
I tako gotovo svakog vikenda. Svekrva bi nazvala Anu i slabim, tužnim glasom zamolila za pomoć. Ana je bila jako dobra djevojka i nije mogla odbiti.
I sada je zazvonio njezin telefon. Na ekranu se pojavio broj svekrve.
— Radosti moja, nemoj zaboraviti svratiti u ljekarnu po lijekove, — prošaptala je svekrva slabim glasom.
— Naravno, mama, — odgovorila je Ana.
Ali tada je svekrva napravila pogrešku. Misleći da je prekinula poziv, veselim glasom i kroz smijeh obratila se prijateljici:
— Pa? Jesam li talentirana glumica? Baš dobro igram na osjećajima ove glupe kokoši!
— Prvi kandidat za “Oscara” za najbolju žensku ulogu! — od srca se nasmijala prijateljica.
Ana je bila u šoku. Njezina svekrva, tako draga, tako brižna, pokazala se kao prava zmija.
Prekinula je poziv. Jedva je stigla kući, pala na kauč i dugo plakala. Nije joj bilo žao što su je iskorištavali, već što je bila naivna i nije odmah prepoznala licemjerje iza maske dobrodušnosti.
Sve je ispričala mužu te iste večeri. Čudno, ali on je to prihvatio prilično mirno.
— Pa, to je moja mama, — odgovorio je.
Ana nije mogla vjerovati – znači li to da je znao za majčine igre? No, bila je previše povrijeđena svekrvinom podlošću da bi se odmah upuštala u raspravu s mužem. Ostavila je to za kasnije.
Kad je svekrva opet nazvala, Ana joj je rekla:
— Idite vi po svoj “Oscar”, draga svekrvo. I usput si kupite lijekove.
Svekrva je pobjesnjela što se netko usudio skinuti joj masku. Naravno, izbio je skandal. Naravno, mama je postavila ultimatum sinu: “Ili ja, ili ona!”
I naravno, sinčić je izabrao majčicu…
Ana je bila sretna zbog razvoda. Sama, sa svojim blagim karakterom, nikada ne bi imala hrabrosti podnijeti zahtjev za razvod.
Samo još uvijek ne može shvatiti – zašto je toj “slatkoj dvojci” ikada dopustila da se tako ponašaju prema njoj?
