Moj sin je volio zavrtjeti djevojkama glavu, a zatim ih ostaviti. Ta mi se njegova osobina nije sviđala. Podsjećao me na njegovog oca, koji je bio prevrtljiv. Ali nisam mogla ništa promijeniti.
Jednog dana doveo je sasvim mladu djevojku, mršavu, svijetlih očiju, i rekao da će živjeti s njom jer se vole.
– Dobro, dijete. Ako ćete živjeti zajedno, onda se morate vjenčati, kao i svi ljudi. Zašto joj zavrtjeti glavu?
– U redu – složio se. – Sutra ćemo sve učiniti kako treba.
I zaista, Dmitro se oženio Oljom.
– Bravo, sine. Ponosna sam što sam odgojila pravog muškarca.
Bojala sam se za Olju. Djevojka je zaista bila dobra. A moj sin – nemiran duh. Već je mnogima obećavao ljubav, a zatim ih ostavljao.
Prije toga smo imali razgovor. Uopće nije bio siguran da želi legalizirati tu vezu.
– Zar ti nije svejedno kako ja živim? – iznenada me upitao.
– Nije mi svejedno! Razumij, djevojka se već dovoljno napatila jer je odrasla bez roditelja. Kako bi se osjećala u takvoj vezi? Što će ljudi reći o njoj?
Olja je, iako odrasla u sirotištu, naučila kako se nositi sa životom. Bila je pametna i praktična u svemu. Studirala je na Ekonomskom fakultetu i već na trećoj godini našla posao.
Snaha mi je odmah prirasla srcu. U sebi sam se radovala, jer mi je bila kao rođena kći. I ona se privikla na mene, voljela je sa mnom dijeliti svoje misli.
Jednog dana došla je uzbuđena i rekla:
– Mama, bila sam kod liječnika. Rekao mi je da sam trudna.
– Dobro, kćeri! Ne brini toliko. Ja ću ti pomoći. Za mene je to vrlo radosna vijest.
Moj sin je vijest primio hladno, kao da se njega ne tiče. Malo me to zabrinulo. No pomislila sam da možda samo ima loš dan.
Dani su brzo prolazili. Olja je rodila blizanke. Za mene je to bila velika sreća. Voljela sam djecu. A ovo su bile moje dvije unučice – Katarina i Darinka.
Na moje veliko iznenađenje, sina je ova vijest razbjesnila.
– Sad moram hraniti još dva usta! – pobunio se.
Njegove su me riječi šokirale.
– Kako se usuđuješ tako govoriti o vlastitoj djeci? To su tvoji potomci. Zahvali Bogu što su zdravi! Zar nemamo što jesti? Zar loše živimo? – pokušavala sam ga urazumiti.
Povukao se u sebe. Počeo je spavati u dnevnoj sobi. Olja mu je postala strankinja. Osjećala je njegovu hladnoću i pokušavala popraviti odnos – pozivala ga na čaj, molila ga da dođe u sobu.
Ali on je ostao tvrd i prema njoj i prema djeci. Olja je često plakala. Uvijek bih potajno primijetila suze na njenom licu. Bila mi je silno žao.
Ishod je bio očekivan. Moj sin je sve češće izbivao iz kuće. Ponekad ga nije bilo i po nekoliko dana. Zatim je najavio da se razvodi.
Stala sam na stranu snahe. Njega je to jako razbjesnilo, jer sam mu ipak bila majka. Odgovorila sam mu da se ponaša nečasno prema svojoj ženi i djeci.
Smatrala sam da Olja i djeca trebaju ostati u kući jer nemaju kamo otići.
Tada je sin nestao na nekoliko godina. Nije davao nikakve znakove života. Nije plaćao alimentaciju. A onda je iznenada stigao sudski poziv – sin je odlučio podijeliti kuću.
A gdje će Olja i unuke?
Snaha me smirila rekavši da je to očekivala i da se pripremila. Dio svoje plaće štedjela je za stan. Dakle, imala je gdje živjeti.
A ova kuća ionako pripada sinu. Ovdje je rođen i odrastao. Nije imala ništa protiv podjele.
Ubrzo smo se preselile u novi stan. Meni je to bilo neočekivano, jer sam mislila da će me Olja ostaviti da do kraja života živim sama u svojoj kući.
Ipak, inzistirala je da pođem s njom jer nije htjela živjeti bez mene.
– Ti si mlada i lijepa žena. Želim da središ svoj život – rekla sam joj.
– Jednom sam to već učinila. Sada imam dvije divne kćeri i mamu. Više mi nitko ne treba – odgovorila je Olja s osmijehom.
Tako sam u svom životu dobila kćer, koja mi je postala najbliža osoba na svijetu. Uz nju sam se osjećala sretnom.
