Ivan je znao da su mu djeca preostala samo on i da ne smije odustati. Tako je sudbina odlučila generozno nagraditi njega.

Stariji ljudi često se vežu za svoje gospodarstvo, teško im je potom… Znaš, mnoge stvari u životu sam radio pogrešno, ali Ivan… on mi je otvorio oči, natjerao me da vidim pravi smisao života…

— Tata, možeš li mi kupiti zeca? – zamolila je mlađa, ugledavši oca, — ali pravog, ne plastičnog, jer tog plastičnog ne mogu nahraniti…
— Ovog zeca? On treba trčati po šumi, što će mu u našem domu?!
— A kunića?
— Pa, o kuniću se može razmisliti, — oči mlađe kćeri, tako slične očima njezine majke, odmah su oborile Ivana s nogu.
— Oh, tati, odlično! — djevojčica je zagrlila oca, — sivog! Daj, sivi!

Dok su stariji bili u školi, Ivan je odveo kćerku kod bake, a sam je otišao na još jedan honorarni posao. Taj dan imao je sreće.

Stariji ljudi često se vežu za svoje gospodarstvo, teško im je potom… Znaš, mnoge stvari u životu sam radio pogrešno, ali Ivan… on mi je otvorio oči, natjerao me da vidim pravi smisao života…

— Tata, možeš li mi kupiti zeca? – zamolila je mlađa, ugledavši oca, — ali pravog, ne plastičnog, jer tog plastičnog ne mogu nahraniti…
— Ovog zeca? On treba trčati po šumi, što će mu u našem domu?!
— A kunića?
— Pa, o kuniću se može razmisliti, — oči mlađe kćeri, tako slične očima njezine majke, odmah su oborile Ivana s nogu.
— Oh, tati, odlično! — djevojčica je zagrlila oca, — sivog! Daj, sivi!

Dok su stariji bili u školi, Ivan je odveo kćerku kod bake, a sam je otišao na još jedan honorarni posao. Taj dan imao je sreće. Zaradio je 2000 grivna, otišao na tržnicu i kupio namirnice za nekoliko dana. Kada je izlazio, vidio je muškarca koji je prodavao obuću.

— Gledam, tvoji već na poštenom slovu stoje. Uzmi ove, koštaju 600 grivna, ja ću ti ih dati za 500, — rekao je prodavač.

Dok je Ivan zbunjeno gledao svoje poderane tenisice, a potom na 1000 grivna koje su mu ostale u džepu, čuo je glas žene pored:

— Kunići! Kupite kuniće, jeftino!

— Ima li sivog? — pitao je odmah.
— Ima, ali je slabiji, za 400 ću ga dati umjesto 550.

— Oprosti, čovječe, — rekao je on prodavaču obuće, — obećao sam kćeri.

Taj dan Ivan je imao posebnu sreću. Dobro je zaradio, kupio kćeri kunića, uspio kupiti sve što im je trebalo barem za tjedan dana, a najvažniji iznenađenje čekalo ga je kod kuće — njegova majka je ipak odlučila preseliti k sinu. Znala je da mu je teško samom.

Related Posts