Nakon smrti žene, Ivan je ostao potpuno sam sa svojom kćeri. Živjeli su u selu, u solidnoj kući koja je bila okružena velikim zemljištem. Priča se dogodila kada je Nasti bilo 9 godina. Otac je počeo primjećivati da djevojčica često nije bila kod kuće i da negdje luta. Mogla je biti odsutna dugo vremena, a Ivan je postao zabrinut. Činjenica je da u njihovoj blizini nema susjeda, niti djece s kojima bi Nastja mogla izlaziti. Kuća se nalazila na samoj periferiji sela.
Počeo je postavljati pitanja Nasti, no ona je govorila da samo šeta u vrtu. Odgovor mu nije djelovao baš uvjerljivo, pa je odlučio provjeriti sam. Kada je Nastja ponovno otišla iz kuće, Ivan je odlučio pratiti je. Držeći se na određenoj udaljenosti, kako ga ona ne bi primijetila, krenuo je za njom.
Neočekivano, Nastja ga je odvela do stare kuće koja se nalazila na samom rubu zemljišta. U toj kući su nekoć živjeli njegovi roditelji. Kuća je bila prazna već 20 godina. Kad je Nastja prišla kući, vrata su se tajanstveno otvorila. Ivan je ušao za njom. Nastja je sjedila s nekakvom starijom ženom za stolom na kojem su bila skromna jela. Žena se isprva uplašila i pokušala pobjeći, ali Ivan joj nije dopustio.
Tada su im sve ispričali. Mariju Igorevnu su djeca izbacila iz kuće, pa je ostala na ulici. Došla je do njih na zemljište i nastanila se u staroj kući. Nastja ju je pronašla. Bilo joj je žao starice, pa ju je često posjećivala i donosila hranu. Ivan je dopustio ženi da i dalje živi tu, a čak joj je i on počeo pomagati.
