Sa suprugom sam se razveo kada su djeca već bila samostalna: sin je radio i živio sa svojom djevojkom u iznajmljenom stanu, a kći je studirala i živjela u studentskom domu.
Tada smo živjeli u stanu koji je supruga naslijedila od bake. Nakon razvoda, vratio sam se u selo, u roditeljsku kuću. Tamo su živjeli moja starija majka i brat, koji je također odavno razveden. Primili su me srdačno, ali pronaći posao u selu bila je velika muka. Razveli smo se kasne jeseni, i cijelu zimu sam zarađivao sitne novce povremenim poslovima. Takav život nije bio za mene. Trebalo je pomagati i djeci, a nisam mogao sebi dopustiti da živim na račun majke i brata.
Nakon što sam se cijelu zimu mučio, na proljeće sam odlučio otići na rad u inozemstvo. Radio sam tamo kao konj i rijetko dolazio kući. Kada je sin zasnovao obitelj, kupio sam mu stan. Nešto kasnije kupio sam stan i kćeri. Uvijek sam ostavljao bratu i majci velike iznose za kuću i gospodarstvo. Mislio sam da ću se, kad se vratim iz inozemstva, skrasiti u selu. Mojim novcem smo u roditeljsku kuću uveli plin i vodu, obnovili i renovirali kuću. Deset godina sam radio u tuđini. Teški radni uvjeti su me iscrpili, a ni mlad više nisam. Shvatio sam da više nemam snage.
Obitelj me s radošću prihvatila. Po povratku sam živio u roditeljskoj kući, brinuo o gospodarstvu i zaposlio se kao pomoćni radnik u školi. Plaća nije bila velika, ali je bila redovna. A imao sam i prilično ušteđevine. Jednog dana, dok majka i brat nisu bili kod kuće, slučajno sam pronašao dokumente. Iz njih je proizlazilo da sva imovina pripada mom bratu. Kad se obitelj vratila kući, pitao sam ih: “A što je sa mnom?”
Brat je rekao da su to samo dokumenti, dok je majka rekla da se nadala da ću tamo, u tuđini, naći ženu i urediti svoj život. Bilo mi je strašno teško i povrijeđeno. Što da radim? Oprostiti? Ali kako oprostiti izdaju? Ponovno otići u inozemstvo? Zdravlje mi više nije kao prije. Preseliti se kod djece? Oni imaju svoj život. Ne znam.
