Ivan Petrovič nikad nije mogao zamisliti da za njega neće biti mjesta u vlastitom stanu.
– Tata, nemoj se ljutiti – rekla je starija kći Larisa izlazeći na balkon. – Ne tražim ništa posebno. Smiluj se unucima, prepusti nam svoj stan.
– Preselite se kod Ostapove majke, ona ima trosoban stan.
– Tata, pa znaš da se ne mogu slagati s njom – rekla je kći zalupivši vratima i otišla u kuću.
Ivanu je bilo čudno jer je mislio da su on i pokojna supruga ispravno odgojili stariju kćer, ali očito su negdje pogriješili. Sada mu je samo pas, nakon smrti supruge, ostao jedino blisko stvorenje.
– Djedice, zar nas ne voliš? Zašto si tako škrt? – izašla je njegova osmogodišnja unuka.
Tada starac više nije mogao izdržati:
– Dobro, dat ću vam svoj stan. Samo obećajte da nećete zlostavljati Muhtara.
Dva dana kasnije Ivan Petrovič već je bio u domu za starije osobe. Mala vlažna soba puna stjenica i paukova.
– Bok, ja sam Valja – rekla je starica koja je sjedila pored njega. – Ne brini se, u početku je teško, ali kasnije se navikneš.
– Jesu li vas djeca ovamo smjestila?
– Ne, nemam djece. Nećak. Zgrabio je stan, a mene poslao ovamo.
Ivan je svaki vikend čekao dolazak svojih najbližih. No, nitko nije dolazio. Jednom mu je u sobu došao susjed Stepan.
– Evo te tu! Znao sam da nisi otišao na vikendicu. Nikad ne bi izbacio Muhtara na ulicu.
– Što? Što je s mojim psom?
– Ne brini, privremeno smo ga smjestili u azil.
Tada je Petrovič odlučio da se više ničega ne srami i ispriča što se dogodilo u njegovoj obitelji.
– Zaboravio si da sam ja pravnik. Spremi se, za sada ćeš živjeti kod mene. Za to vrijeme pripremit ću sve potrebne dokumente.
Ubrzo su pronašli idealno rješenje. Stepan i Ivan zajedno s izvršiteljima deložirali su kćerinu obitelj iz stana, zatim su prodali stan, kćeri dali njezin dio, a za ostatak novca kupili mali, ali vrlo udoban dom na selu.
– Imam još jednu molbu, Stepane. Sjećaš se moje susjede iz doma za starije, Valje? Dovezi je u selo.
Stepan je to i učinio. I već sljedeće večeri u udobnoj kući sjedili su njih troje: Ivan, Valja i Muhtar.
