Nasti je trebao poklon za muža, pa su zajedno s Lizom otišle u trgovački centar. Liza je bila majstor u odabiru poklona. Nije bilo situacije u kojoj slavljenik nije bio zadovoljan poklonom koji je ona odabrala. Muž joj je bio na poslovnom putu, a ona je imala slobodan dan, pa je pristala ići u trgovinu. Prijateljice su pričale i obilazile trgovine.
Dok su se penjale pokretnim stepenicama, ispred njih se odjednom pojavio Lizinin muž, koji je trebao biti na poslovnom putu. Nije bio sam – bio je s dugonogom plavušom. Djevojke su bile u šoku, ali Liza se nije zbunila.
– Pozdrav, dragi. Sjajan ti je taj poslovni put! – rekla je dodirnuvši muža.
– Roma, tko su te žene? – upitala je plavuša.
– Moja supruga… – promrmljao je muž.
– Odlično, sada nema tajni, uvijek ćemo biti zajedno – obradovala se plavuša.
Liza i Roman bili su u braku dvadeset pet godina. Imali su kćer i unuka. Liza nikada nikome ne bi ispričala ovu sramotu, ali Nasta je bila svjedokinja tog užasa. Sljedeći dan svi rođaci i poznanici već su znali za situaciju. Liza je shvatila da ne želi ostati u ulozi jadne usamljenice. Imala je sada puno slobodnog vremena. Prisjetila se svoje ljubavi prema sportu i glazbi. Počela je ići na glazbene satove. Nakon razvoda se promijenila nabolje – napravila je lijepu frizuru, promijenila stil i izgledala vrlo dobro. A najvažnije je bilo da je zavoljela samu sebe.
Prijatelji i prijateljice pozivali su je u restorane, ali je odbijala. Prijateljevala je sa svojom učiteljicom klavira i nitko joj drugi nije bio potreban.
– Nije ti dosadno s tom staricom? – često su je pitali kad bi se pružila prilika.
– Ne, uopće mi nije dosadno, sjajno se zabavljamo, a sutra idemo u kazalište.
Jednog dana Marija Aleksejevna upoznala je Lizu sa svojim drugim učenikom. Georgij je mnogo pričao o svojim turnejama i često se šalio. S njim su sati prolazili vrlo veselo, zanimljivo, toplo i ugodno. Tako je prošlo pola godine. Georgij je zaprosio Lizu. Živjeli su vrlo sretno. Putovali su zajedno i sjajno provodili vrijeme jedno s drugim.
