Jučer sam pozvala taksi. Vozim se. Na kraju vožnje ljubazno sam rekla vozaču: “Hvala”. On se okrenuo prema meni i s podrugljivim osmijehom zajedljivo odgovorio: “Odmah skačem od sreće!” Sve se u meni prevrnulo…

Još je nešto rekao tipa: “Ne zaboravite stvari u salonu”, ali sam izašla šutke, dala jednu zvjezdicu za vožnju i napisala žalbu službi za korisnike zbog neprimjerenog ponašanja vozača prema meni zbog mog ukrajinskog jezika.

Za pet minuta stigao je odgovor s isprikom, obećanjem da će razgovarati s tim vozačem i 25 grivni odštete za moralnu štetu.

Uvijek ću podsjećati sve drske i nepristojne ljude da je u Ukrajini državni jezik jedan i da ga treba poštovati! Uložit ću sve moguće napore da ubrzam trenutak kada će on biti dominantan u svojoj zemlji. Jer jezik je važan dio nacionalnog identiteta.

To je oružje i zaštita, i o tome se ne raspravlja.

Related Posts