Inna i Anton bili su u braku dvije godine. Živjeli su u trosobnom stanu zajedno sa svekrvom. Odnos s muževom majkom nije bio dobar. Svađa nije bilo, ali svekrva je stalno zadirkivala nevjestu svojim prigovorima. Sve je to zato što se Anton oženio protiv majčine volje. Prvi put u životu napravio je ono što je sam htio, a ne ono što je rekla mama. Nisu imali ni svadbu, jer je tako zahtijevala Galina Markovna. “Zašto trošiti novac, ionako ga nemamo.” Registrirali su brak u matičnom uredu i to je bilo sve. Međutim, Inna je jako voljela svog muža i šutke podnosila sve svekrvine prigovore. Nije bila konfliktne naravi.
Tako su živjeli i štedjeli za svoj stan. Ipak, to je išlo teško jer su oboje imali male plaće. Prije dva tjedna svekrvi su otkazale noge. Nije se mogla samostalno kretati. Liječnici su bili zbunjeni. Nisu razumjeli što se dogodilo, pa su zasad propisali masaže. Iz kreveta u stolac i natrag majku je prenosio sin, higijenu je osiguravala nevjesta, a masažu je radila medicinska sestra, kći svekrvine prijateljice. No, više nego masažu, sestra je bacala poglede prema Antonu.
Par je nastojao ne ostavljati svekrvu samu. Jedno od njih uvijek je bilo u stanu. Prije pet dana Anton je nazvao Innu i rekao joj da su ga hitno pozvali na posao i da se mora požuriti kako bi ga zamijenila. Inna je tiho ušla u stan, pretpostavljajući da svekrva spava, i ostala zapanjena. Svekrva je sjedila za stolom i ispijala čaj.
– Oporavili ste se? – upitala je Inna ne skrivajući sarkazam.
– Trebala bi biti na poslu – trznula se svekrva.
– A vi u krevetu – uzvratila je nevjesta. – Niste bili bolesni, zar ne? Izmislili ste sve kako biste namjestili kćer svoje prijateljice Antonu i razdvojili nas?
– Kakve to gluposti govoriš? – pokušala je izbjeći odgovor Galina Markovna, ali nervozne oči su je odale.
Dva dana kasnije Inna i Anton preselili su se u iznajmljeni stan.
