Kada je Arini bilo šest godina, njezini roditelji su preminuli, a starija sestra njezina oca, teta, preuzela je brigu o njoj. Žena je bila vrlo stroga, nepomirljiva – voljela je upravljati svime. Imala je sina, Arininog vršnjaka, koji nije bio previše poslušan, ali su ga svi voljeli i njegovali. Zajedno s Arinom, teta je prodala i dvosoban stan, a novac je zadržala za sebe…
Kad je Arini bilo devet godina, dali su je u selo daljoj rođakinji i obećali da će je povući čim bude moguće. Teta je tvrdila da oni imaju problema i da će joj smetati, ali kako su prolazili dani, nitko nije imao namjeru povući Arinu. Ako su u početku barem jednom mjesečno dolazili novi “roditelji”, uskoro su prestali dolaziti i nisu donosili poklone. Djevojčica je odrasla u nepovoljnim uvjetima, okružena vikanjem i svađama. Teta Marija voljela je piti, pa se kod nje često okupljala pijana ekipa; jednostavno je zaboravljala na dijete: nije ga hranila, nije ga čekala nakon škole, često ga je tjerala van da ne smeta.
I tako je Arina od malih nogu naučila oslanjati se samo na sebe. Bila je prilično pametna djevojčica koja je dobro učila i, unatoč okolnostima, bila je ljubazna i draga. Kad je završila školu, teta Marija ju je izbacila, rekla joj je da ni ne pomišlja vraćati se jer joj nije potrebna. Djevojka je upisala fakultet i smjestila se u studentski dom: tamo je bilo sto puta bolje nego kod tete Marije.
Kada je uspješno završila školu, ubrzo je pronašla dobar posao. Arina nije samo voljela svoj posao, već je za njega zarađivala i dobar novac. Kasnije je napredovala i postala voditeljica marketinškog odjela u velikoj firmi. I tu je počela prava priča. Zaboravila je na “roditelje” i kako oni nju gledaju. Sve do tog trenutka. Jednog dana teta je saznala gdje ona radi i da je postala prilično uspješna. I pronašla je djevojku.
Isprva su htjeli ispričati se i objasniti zašto je nisu uzeli, ali su se predomislili. Ispostavilo se da je njihov sin završio u zatvoru zbog krađe i da su morali platiti njegove dugove. Sada su ostali bez novca. Tada je Arina shvatila zašto je oni traže. I zaista: rođaci su počeli tražiti novac. Rekli su da mogu početi ispočetka – da joj ipak treba obitelj. No sada se djevojka ponašala kao oni – nije joj bilo stalo do njihovih osjećaja. Samo im je dala novac i zamolila ih da je više nikada ne uznemiravaju. Takva obitelj joj nije trebala. Te ljude ne poznaje i ne želi ih poznavati.
Ipak, još uvijek je muči pitanje – je li možda previše brzo izbrisala te ljude iz svog života?
