I tada je u sobu ušla medicinska sestra. Viku su već čekali muž i rodbina ispred porodiljnog odjela. Sjedila je i gledala u bebu, a nije razumjela što reći svima da to nije njezino dijete. Iznenada je medicinska sestra ušla u sobu:
– Vaši su već čekali. Ne želite pokazati bebu rodbini? – pitala je, nježno se smješeći Viki i njezinoj bebi.
– To nije moje dijete, – iznenadila je samu sebe rekla Vika, – njegova majka je ležala sa mnom.
Rodila sam sina i odmah sam ga odbila. Moju kćer sam rodila za sat vremena. Donijeli ste mi tuđe dijete.
Medicinska sestra je otvorila oči. Imala je gotovo 10 godina iskustva, ali nikada nije naišla na nešto ovako. Što da, sve u životu je prvi put. Viki su donijeli njezinu kćer. Po mirisu je već znala da je to njezina krv, zagrlila je kćer i izašla s njom prema mužu.
– Je li sve u redu? Malo ste se zadržali… – pitao je muž već u autu.
– Ah, da znaš… – rekla je Vika.
Kod kuće je sve ispričala mužu. Nisu spavali cijelu noć, razgovarali su o ovoj priči i shvatili da je to sudbina. Mjesec dana kasnije, maloj Alini je stigao brat blizanac.
