Ali ono što ih je dočekalo iza vrata, nikada neće zaboraviti. Kuća je stajala na rubu grada. Otac obitelji radio je do kasno u noć, a majka je cijeli dan provodila obilazeći trgovine ili obavljajući kućanske poslove.
U kući je vrlo često ostajala samo njihova šestogodišnja kćerkica. Jednog dana su lokalni zločinci saznali za to i odlučili iskoristiti priliku kako bi opljačkali kuću. Odabrali su odgovarajući dan, došli do kapije kuće i nazvali interfonski uređaj.
S druge strane začuo se glas djevojčice:
– Tko je?
– Poštar. Ima li nekoga od odraslih kod kuće?
– Ne, samo ja i Vaša.
– Vaša? A koliko imate godina?
– Meni je šest, a Vaša je nedavno napunila godinu dana.
Zločincima se činilo da su pronašli lak plijen. Razvalili su bravu i provalili u kuću. Čim su ušli u hodnik, primijetili su u polutami ogromnu figuru koja je srušila jednog od njih na tlo i zubima mu se čvrsto uhvatila za vrat.
Drugi provalnik, shvativši da se “Vaša” zove ogromni crni ovčar, ukočio se na mjestu i od straha nije mogao ni prstom pomaknuti. Ispostavilo se da ovčar najviše sluša svoju malu gazdaricu i, čim je ispunio svoju dužnost, čuo naredbu “čuvaj”, pa sjeo pored provalnika čekajući daljnje upute. Zločinci su tako ostali ukočeni dok nije stigao otac obitelji i pozvao policiju.
