Ali sve se dogodilo drugačije. Kada je Nastja završila prvi semestar, odlučila je posjetiti roditelje tijekom praznika. Da, svi su rođaci bili ponosni na nju.
– Kakva si ti naša djevojka! Uspjela si! Kad završiš školu, naći ćeš posao, vjernog muža.
Nastji je postalo jako loše. Mislila je da je otrovana, ali ubrzo su joj u glavi počele kružiti misli o mogućoj trudnoći. “Ali, što s učenjem? A što će reći dečko?” Maksim je bio stariji od Nastje pet godina.
Sljedećeg jutra Nastja je odlučila otići na pregled u obližnji grad kako bi izbjegla sve tračeve i pretpostavke.
– Vi ste u šestom tjednu, čestitam – rekao je liječnik. Nastja nije mogla vjerovati što se događa. Što sada da radi? Jer, obrazovanje, a i mama i tata neće razumjeti, sigurno će je izbaciti iz kuće, a Maksim nije tu, s kim podijeliti? Maksim je uvijek obećavao Nastji da će ona biti njegova žena. Ali svejedno je bilo nekako uzbudljivo.
Nakon nekoliko pokušaja, Maksim je napokon odgovorio na poziv.
– Dragi, imam vrlo važnu vijest. Trudna sam! Što da radim?
Kako reći roditeljima? Što dalje?
– Što ti je, draga? Smiri se! U tvom položaju ne smiješ biti nervozna. Sutra dolazim k vama, razgovarat ćemo s roditeljima, a zatim ćemo se sigurno vjenčati.
I Maksim je stvarno došao – s ogromnim buketom ruža u rukama. Upoznao je djevojčinu obitelj – i odmah su mu se svidjeli. Nakon nekoliko dana su se vjenčali, a nakon osam mjeseci na svijet su došli njihovi prekrasni blizanci – dječaci. Nastjini roditelji bili su presretni. Provela je neko vrijeme s djecom, završila fakultet. Maksim radi i potpuno izdržava obitelj. I tako se pokazuje da u životu ništa nije nemoguće.
