Kada smo saznali što se dogodilo, nismo mogli reći ni riječ. Radim već 5 godina u velikoj financijskoj tvrtki. U tvrtki radi oko 200 ljudi, a naš direktor je vrlo stroga osoba. U tvrtki postoji cijeli popis pravila i propisa. Ne daj Bože da ih prekršiš, počinje “pranje mozga”.
Trudimo se ne ulaziti u njegov ured bez potrebe i izbjegavamo ga kad god možemo. Da imam priliku, promijenio bih posao, ali nije baš lako pronaći drugi. I tako, jednog dana, šef poziva našu suradnicu Svjetlanu (samohranu majku), a nakon sat vremena razgovora ona izlazi iz ureda sva u suzama, s drhtavim rukama, doslovno je drhtala. Kolege su je smirivale, a ona je ispričala što se dogodilo.
Prije godinu dana, njen sin je obolio. Godinu dana ga je liječila u najboljim klinikama u zemlji. Liječenje nije pomagalo, mora se ići u Njemačku, pa su potrebna velika sredstva. Počela je tražiti kupce za svoj stan. I onda je pozvan u šefov ured, koji joj je dao isplaćeni ček za liječenje u Njemačkoj, uz otvorenu datumsku godišnju.
Šef, kojeg smo svi smatrali bezdušnim, dao joj je ogromnu svotu novca! Iz vlastitog džepa! Razumijem da se to može dogoditi nekom visokom stručnjaku, ali ovakva pomoć običnoj zaposlenici… Nakon toga smo svi počeli poštovati njega.
Možete ne vjerovati, to je vaše pravo, ali sve se dogodilo upravo tako, a šef nije tražio nikakve izjave ni bilo kakvu papirologiju. Svjetlana i njezin sin su sada u Njemačkoj. Čekamo je svi zajedno u timu.
Želimo njezinom sinu brz oporavak!
