Jednom sam putovala vlakom, a sa mnom u istom kupeu bila je starija baka koja je izgledala poput onih dobrih starica iz dječjih crtića. Odjednom je ušao kondukter kako bi provjerio naše karte. Baka je pružila svoju kartu i rekla:
“Sinko, bi li mi mogao pomoći da razvučem posteljinu, molim te?” – rekla je pružajući ruke. “Toliko mi se tresu ruke, potpuno sam oslabjela…”
“Ja sam kondukter, a ne sluga!” – odgovorio je mladić grubim tonom.
Tu nisam izdržala i ubacila se:
“Znate, vaša je dužnost pomagati putnicima, pa vas molim, mladiću, pomozite baki s posteljinom. Ako to ne učinite, ja ću, a nakon toga biste mogli izgubiti posao nakon jednog poziva.”
Kondukter je prijetio da će nas izbaciti, ali mi nismo popuštali. Pomogla sam baki, a mi smo sigurno stigli na odredište. Odmah po dolasku odlučila sam riješiti situaciju s tim mladićem.
Dok je vikao kako smo dosadni i što on sve može učiniti da nam naškodi, snimala sam njegove riječi diktafonom. Moja se pritužba nije ignorirala, i ubrzo sam primila obavijest da je taj zaposlenik suspendiran.
Smatram da sam ispravno postupila, i ako vas zanima – moja savjest je čista. Taj se mladić užasno ponašao prema nemoćnoj baki.
