– Kolja, kažem ti, to nije naš unuk, nije naš! – vikala je Alina. – Hajdemo napraviti DNK test. Sigurna sam da snaha nešto skriva od nas.
– Smiri se već jednom! – rekao je Nikolaj udarivši šakom o stol. – To je sinova odluka, mi se u to ne trebamo miješati.
– Pa i sam vidiš da unuk uopće ne liči na našeg Sjomu. Test nije skup, otvorit ćemo Semjonu oči, jer on samo gleda ženu kao zaljubljeni dječak.
– Možda zato što je zaljubljen? – upitao je Nikolaj.
– Kakva ljubav? Naivčina naša Kolja, eto što ti kažem.
Semjon se tog dana vraćao kući ranije. Dok je hodao, mislio je: „Kako je danas divno vrijeme! Sve je tako lijepo – mraz i sunce…“ Uhvatila ga je misao da put kroz park izgleda kao nešto iz crtanih filmova – samo što ne naiđe Djed Mraz sa svojom unukom. Semjon se nasmiješio svojim mislima.
U tom trenutku, sreo je djevojku kojoj je ljubav bila potrebna kao nikada prije. Zelenooka, crvenokosa djevojka, kao iz bajke, sjedila je na klupi i plakala.
– Je li ti toplo, djevojko? Je li ti toplo, lijepa? – upitao je Semjon prilazeći joj.
– Rugate li mi se? – podigla je oči.
– Ne – odgovorio je i sjeo pored nje.
Dugo ju je nagovarao da mu kaže što ju je dovelo do te klupe, i napokon je progovorila. Ispostavilo se da ju je dečko po imenu Lida prevario, ostavivši joj dug za automobil. Iskoristio ju je i pobjegao. Ostala je bez posla, a obitelji nije imala, pa nije znala kako će dalje. Štoviše, Lida je bila trudna.
Semjon je odlučio pomoći joj, bez obzira na sve. Zaposlio ju je u svojoj tvrtki u računovodstvu i pomogao joj oko duga, iako se ona u početku protivila. Na kraju je pristala pod uvjetom da joj odbijaju od plaće.
Semjon ju je čekao kod ulaza u ured i pratio kući. S vremenom je shvatio da ne može zamisliti život bez nje. Jednoga dana, dok je razgovarao s Lidom, ona se iznenada uhvatila za trbuh.
– Što je bilo? – zabrinuto je upitao.
– Mrda! – rekla je Lida.
Semjon je automatski stavio ruku na njezin trbuh i osjetio pokret.
– Udaj se za mene – rekao joj je, a ona je pristala.
– Mama, tata, što se događa? Što je s tolikom žurbom? – Semjon je osjetio o čemu bi mogla biti riječ. Majka je odmah počela govoriti da Anjita nije njegovo dijete.
– To je moja greška, priznajem – odgovorio je Semjon. – Trebao sam vam ranije sve reći.
Ispričao je sve, ništa nije skrivao.
– Sine, ti si zgodan i privlačan mladić – rekla mu je majka, stavljajući ruku na njegovo rame.
– To nije tvoja stvar – umiješao se Nikolaj. – Ti si pravi čovjek, i uvijek ću biti uz tebe.
– Naivčina je on, čime se ti ponosiš? – ponovno se umiješala Semjonova majka.
Semjon se ustao i izašao iz kuće. Njegov otac počeo je pakirati stvari u kovčeg.
– Što to radiš? Gdje ideš? – viknula je žena.
– I ti si mene napravila naivčinom – odgovorio je. – Neću više živjeti s „rogovima“. Podnosim zahtjev za razvod.
– Kakav razvod? Kakvi rogovi? – pitala je, stavljajući ruku na srce.
– Misliš da s petero djece nisam shvatio kako izgleda prerano rođeno dijete? Sve mi je jasno, draga.
– A… – žena je pokušala nešto reći, ali shvatila je da nema smisla. – Zašto nisi otišao odmah na početku?
– Volio sam te… bio sam naivan. Ali sada ostaješ sama sa svojim nepodnošljivim karakterom – rekao je Nikolaj, mahnuo rukom i izašao iz kuće.
