Oporuka, iako nije najugodniji, ali koristan način da se dođe do novca ili drugih bogatstava. Neki ljudi tako dobiju cijele kuće, automobile, ali ponekad i najjeftiniji predmet može biti dragocjeniji od bilo kakvih dvoraca.
Kristini Aleksandrovnoj nije bilo, kad je imala 92 godine. Umrla je u krugu obitelji i bližnjih, u ljubavi i miru, samo joj je bilo malo žao jer njena starija kćer nije stigla doći. Najprije su joj bolile noge, a onda je još na vrijeme zapela u prometnoj gužvi i tek je telefonom saznala da nije uspjela…
Kristina je bila dijete rata, njen otac je bio na frontu kad je ona rođena, a majka je radila u medicinskoj službi vojne jedinice. Kristina se jako bojala rata, iako je rat završio kad je imala 17 godina, nesreće su je i dalje progonile, kao da ju je rat prokleo odmah po rođenju.
Uudala se sa 19 godina, iz velike ljubavi, ali u devedesetima (znate kako je to tada bilo) njezin muž je upao u dugove, povezao se s ne baš najboljim ljudima, zbog čega je preminuo u nepoznatim okolnostima, ali Kristina je znala tko je zapravo za to bio kriv.
Kristini je bilo jako teško jer je sama morala odgajati troje djece i još cijela obitelj bježala od kolekcionara dugova i drugih bandita s kojima je njen muž nekada bio povezan. Gledajući koliko joj je bilo teško, djeca su od malih nogu pomagala majci i kasnije su postali njezina najsigurnija potpora.
Nedugo prije smrti, Kristina je napisala oporuku. Najmlađem sinu ostavila je garažu, koja je baš nedavno kupio automobil, samo neka je očisti od smeća i bit će to dobro mjesto za njega. Srednjoj kćeri ostavila je novac, a starijoj… bilježnicu.
Njezina djeca bila su iznenađena kad su saznala o oporuci majke za stariju, ali ona je, kad je primila bilježnicu, gotovo zaplakala. A sve zato što je Kristina u svim teškim situacijama, kako bi djecu odvratila od teškog života, smišljala nove recepte, stvarala nova jela, a djeca su to jako cijenila. Sve te recepte zapisivala je u tu istu bilježnicu.
