Ali dobro znam njenog muža, brzo će ona doći k meni. Kći očekuje drugo dijete. I prvi put sam bila protiv, a drugo dijete jednostavno ne mogu podnijeti. Stvar je u tome što kći živi sa svojim izvanbračnim mužem u unajmljenom stanu.
Ne žele se vjenčati, točnije, partner to ne želi, kaže – zašto pečat u putovnici kad nam i ovako dobro ide. Nemam ništa protiv toga, ali imaju već trogodišnjeg sina, a drugo je na putu.
Osim toga, kći je nakon prvog djeteta napustila posao, a njen izvanbračni muž nema stabilan posao.
Žive u dugovima, jedva sastavljaju kraj s krajem, a sada dolazi i drugo dijete. Kći je dobro znala kako se osjećam prema njenoj obitelji i sve do posljednjeg trenutka skrivala od mene svoju trudnoću.
Kad sam pokušala razgovarati s njom o tome, objasniti joj da im drugo dijete sada nije financijski moguće, počela me optuživati, govoriti da nemam pravo ništa reći jer dok su se druge bake brinule o svojim unucima, ja se nisam interesirala za unuka.
Da, nisam imala vremena čuvati unuka jer radim, ali svaki mjesec sam im pomagala financijski. Ponekad u obliku poklona, kako kći ne bi osjećala nelagodu, davala sam im novac, kupovala hranu, pelene za dijete.
Oni s partnerom nisu postigli ništa u životu, žive u bijedi, a kriva sam ja? Kći, budala, ne razumije da će ostati bez svega ako muž iznenada ode
. Zar ne bi bilo bolje da umjesto drugog djeteta ode na posao i kupi stan? Sve to ne možeš objasniti kćeri: optužuje me i kaže da joj ne treba moja pomoć. Dobro, više neće dobiti ni konjike, vidjet ćemo što će joj budućnost donijeti. U svakom slučaju, doći će k meni s dvoje djece…
