Sve se dogodilo u veljači prošle godine. Dječaci su odlučili voziti se na ledenoj toboganu koja se nalazila pored prijelaza.
Sergijevoj mami bilo je zabranjeno da se vozi jer je imao slomljeni prst na ruci i stavljen je hipsem. No, dječak nije poslušao.
S dječacima su se jednom spustili niz tobogan, ali budući da je bio pun udaraca, a Sergij je imao hipsem, dječaci su našli ravniji tobogan, no tu su bili drveća. Svi su se spuštali, sve je bilo u redu.
„Ja sam sišao prvi i rekao: „Ne idem više.“ Tamo su bila drveća, moglo biš se udariti. Tako sam ostao stajati dolje. Mitja je otišao, njegova je podloga odskočila kao na trampolinu i s velikom brzinom udario u drvo, jako udario glavom“.
Mitja isprva ništa nije shvatio: pokušao je ustati, ali odmah je pao. Dječaci su ga stavili na dvije podloge, ali treći prijatelj koji je bio s Dmitrijem i Sergijem, prestrašen je pobjegao. Do kuće je bilo cijelih 2 kilometra, nijednom nije bilo telefona. Na putu je Sergij pokušao zaustaviti vozila, ali možda su ljudi mislili da se mladići samo zabavljaju, pa se nitko nije zaustavio. Tako je Sergij i dalje vuče svog prijatelja 2 kilometra.
