Naime, imam problem s viškom kilograma. Ako je to prije bila samo estetska poteškoća, sada se već odražava na moje zdravlje. Otišla sam kod dijetologa koji mi je preporučio strogu dijetu.
Moram priznati, pridržavati se te dijete bila je prava borba. Ja, vlasnica najslabije volje na svijetu, nisam mogla odoljeti slatkišima, pekarskim proizvodima, brzoj hrani i prženim jelima. Moj muž to jako dobro zna.
Nakon posjeta dijetologu zamolila sam ga da pazi da u kući nema ničega nezdravog. Sama se ne bih mogla oduprijeti svom ogromnom apetitu. Suprug je pronašao sve moje zalihe slatkiša, pa čak i nevine bombone. Shvatio je da mi je teško nositi se s tim sama i odlučio pomoći – obećao je da će se i sam pridržavati moje dijete kako bi mi bilo lakše.
Moj muž je vrlo mršav. Posjećivali smo liječnike koji su nas uvjeravali da je s njim sve u redu, jednostavno ima ubrzan metabolizam. Tako smo počeli jesti heljdu s pilećim fileom. Plakala bih svaki put kad bih vidjela heljdu umjesto svoje omiljene pržene krumpirice, ali nisam imala izbora. Podrška mog muža sprječavala me da odustanem.
Jedne noći popila sam puno vode prije spavanja i probudila se usred noći. Otišla sam u kupaonicu, vratila se u krevet i tada primijetila da mog muža nema pored mene. Osjetila sam lagani povjetarac iz smjera balkona i krenula prema njemu. Tamo me dočekao prizor za pamćenje: moj muž stoji u donjem rublju i papučama, jedući pite s obje ruke.
Smijala sam se toliko da me trbuh zabolio. Ispostavilo se da je svekrva primijetila kako su mu hlače postale preširoke i odlučila pomoći – kuhala mu je hranu koja ga je zasitila, ali se mogla sakriti od mene. Oh, urotnički dvojac…
Vratila sam se u krevet s najširim osmijehom na licu. Na kraju krajeva, imam zaista divnog muža.
