Imala je dvoje djece – sina i kćer. Suprug je rano preminuo, pa se udala za drugog čovjeka. Drugi suprug imao je sina kojeg je zvala “posinkom”.
Njena djeca su odrasla, osnovala svoje obitelji i odselila se u različite krajeve zemlje. Nakon nekoliko godina, drugi muž je također preminuo, a ona je ostala sama. Posinak je također živio daleko.
Jednog dana došao je njen stariji sin i rekao:
- Mama, prodaj kuću i preseli se k meni.
Žena je pristala, vrlo povoljno prodala kuću i preselila se, razveselivši pritom svoje unuke. Jedne večeri snaha je primijetila da svekrva ništa ne jede. Rekla je to suprugu, koji je upitao majku: - Mama, jeste li bolesni?
- Ne, sine, samo sam tužna.
- Što se dogodilo?
- Pa eto, putovala sam k vama vlakom, zaspala, a susjed iz kupea mi je ukrao sav novac koji sam dobila za kuću i pobjegao.
- Sve do zadnje lipe?
- Sve!
Sin nije izdržao, spakirao joj stvari i poslao je k sestri. Tamo su je primili kako treba, s punim poštovanjem. Međutim, kći je navečer primijetila da majka plače. Kad ju je upitala što se dogodilo, baka je ispričala istu priču. Sljedećeg dana opet je otišla.
Nije joj preostalo ništa drugo nego otići posinku. On ju je primio s velikom radošću, čak većom nego njena vlastita djeca. Međutim, opet se dogodilo isto – baka je navečer sjedila tužna.
- Mama, što se dogodilo?
- Oh, sine, ukrali su mi sav novac.
- Nema veze, mama. Preživjet ćemo nekako.
Jednog dana baka je sjedila kraj prozora i gledala ulicu kad je primijetila veliku tablu na lijepoj kući na kojoj je pisalo “Prodaje se”.
Izašla je van, našla vlasnika kuće i upitala za cijenu. Ispostavilo se da kuća košta točno onoliko koliko je dobila za prodaju svoje kuće. Baka je kupila tu kuću i zajedno s posinkovom obitelji preselila se tamo.
Kad su njena vlastita djeca saznala što se dogodilo, shvatila su da ih je majka samo testirala. Shvatili su, ali bilo je prekasno.
