“A ti, Pavle, kako si? Nadam se da bar ne pereš podove”, cinično je upitala Roza Josipovna.
Imao sam školskog kolegu Pavla. Sjajan dečko. Učio je marljivo, iako nikada nije bio odličan učenik. Posebno je volio matematiku. Često su ga slali na razne općinske olimpijade, gdje je osvajao pristojna mjesta. Pavlova mama radila je u našoj školi kao čistačica. Pavle joj je često pomagao nakon nastave – prao podove, zidove i nosio vodu. U početku su ga vršnjaci zadirkivali, ali on nije obraćao pažnju. Kasnije su učenici počeli poštovati njegov trud i ponekad i sami pomagali njegovoj mami.
U našoj školi biologiju je predavala Roza Josipovna. Djeca je nisu voljela od prvog sata. Iza leđa su je zvali Roza-Josa ili jednostavno Josa. To je bilo zato što je bila vrlo materijalistička. Prema djeci bogatih roditelja odnosila se s poštovanjem, dok je prema ostalima bila omalovažavajuća. Josa je često vrijeđala mnoge, ali Pavle je bio njen česti cilj. Ako bi Pavle loše naučio lekciju ili se loše pripremio za kontrolni, Roza-Josa bi ga ismijavala pred cijelim razredom.
Uvijek je ponavljala da je Pavlova sudbina unaprijed određena, da takvi kao on nikada neće uspjeti u životu. Jednom je pred cijelim razredom rekla da sin čistačice nikada neće postati direktor, baš kao što ni dijete direktora nikada neće postati čistač. Pavle nije obraćao pažnju na njene riječi. Mirno je završio školu.
Dvadeset godina kasnije, na okupljanju, Pavle se ponovno susreo s bivšim kolegama i učiteljima, među kojima je bila i Josa. Iako je ostarjela, nije se mnogo promijenila. Čim je kročila u kafić, počela je ispitivati bivše učenike tko je što postigao u životu. Nije zaobišla ni Pavla.
“A ti, Pavle, kako si? Nadam se da bar ne pereš podove”, podrugljivo je rekla.
“Ne, gradim kuće”, mirno je odgovorio Pavle.
“Ah, radiš kao građevinar? Pa, nije loše”, nastavila je Josa.
“Ne baš. Imam vlastitu građevinsku firmu. Ja sam generalni direktor.”
U tom trenutku Josino lice se promijenilo. Nije mogla pronaći riječi. Doslovno je izgledala kao riba na suhom. Ali Pavle je čuvao najbolji odgovor za kraj. Kada je Josa krenula kući, Pavle je dao upute svom osobnom vozaču da je odveze. Trebali ste vidjeti njeno lice kad je ulazila u luksuzni Mercedes. Josa je bila mračnija od oblaka.
Nikada ne treba suditi ljude po tome što su siromašniji od tebe. Život će sve postaviti na svoje mjesto!
