Međutim, ovaj put nas je čekalo ogromno iznenađenje. Došla je kući sa četiri sina.
– Opet sam trudna! – radosno je rekla sestra.
– Zašto se raduješ, imaš pet dječaka? – primijetila sam.
– A što ako ovaj put bude djevojčica? Isprobali smo sve narodne metode za to.
Sestra je u braku već skoro deset godina i za to vrijeme je već rodila pet dječaka, ali je uvijek sanjala o djevojčici, da je oblači u lijepe haljine, češlja joj dugu kosu, no nikako nije uspijevala. I evo, opet je trudna. Sestra se već navikla na trudnoće i status majke, jedino što je brinulo je da po stanu počne trčati djevojčica.
– Imat će plavu kosu i plave oči, baš kao ja – radosno je vrisnula.
Sestra i muž imaju veliku kuću koju su naslijedili od roditelja. Koliko znam, također imaju ušteđevinu, plus država im dobro plaća, a muž također dobro zarađuje. Dakle, financijski nisu imali problema s još jednim djetetom, pogotovo jer su starija djeca već više-manje samostalna. Imaju i bake i djedove, mnogo rodbine koja je uvijek spremna pomoći.
Sestra i muž su devet mjeseci čekali da napokon saznaju spol budućeg djeteta, ali beba se uvijek skrivala na ultrazvuku.
– Moja skromnica, znači sigurno će biti djevojčica – govorila je sestra.
I napokon je došao dugo očekivani dan: kontrakcije, porođaj, partnerski porođaj – muž je bio uz nju, držao je za ruku.
– Čestitamo, imate zdravo, divno dijete.
Sestra je toliko željela djevojčicu, a dobila je… opet dječaka. No, muž nije bio zbunjen, odlučio je ispuniti želju svojoj ženi. Iste noći u bolnicu je došla mlada porodilja koja je odbila svoju novorođenu kćer. Muž moje sestre, iznenađujuće za sve, sljedeći dan je donio sve potrebne dokumente za posvojenje te djevojčice. Kući su otišli četvoro.
