Gala je zastala i odsutno gledala mjesto gdje su pale njene stvari i pomislila: „Kako čudna lokva… Kako brzo kapica i jakna tonu… Jakna!“ Djevojka je čvrsto uhvatila kćerku i ušla u hladnu vodu, iako je bila samo u tenisicama.
Izvadivši iz džepova jakne putovnicu i novčanik, nastavila je dalje. Mokre i prljave stvari ostale su ležati u lokvi. „Kćeri, zar su te stvarno izbacili?“ – upitala je Natalija Ivanovna, Galina majka. Gala je šutke kimnula. Nije željela govoriti, ali znala je da to mora učiniti. „Ako si došla s djetetom kod roditelja, bez odjeće i novca, moraš odgovoriti na pitanja“, mislila je Gala.
„Pustite mene da razgovaram s njim. Kako je mogao izbaciti ženu i dijete na ulicu?“ – ponudio je Dmitrij Petrovič, Galin otac. Gala je odložila šalicu čaja na stol i rekla: „Tata, nemoj ići k njima. Nećeš im ništa dokazati. Liza ne liči ni na mene ni na njega, ima crvenu kosu. Ilja je uvjeren da sam je dobila negdje drugdje. A svekrva mu to stalno govori, jer me od početka nije voljela.“
„Vidim da si ostavila stvari tamo“, primijetila je Natalija Ivanovna. „Sve svoje sam uzela. Jaknu i kapu svekrva je bacila kroz prozor, nisam ih htjela pokupiti. To su Iljini darovi, neka ih on pokupi i da svojoj majci ili novoj ženi“, odgovorila je Gala. „Poznajem Zinaidu… Prije nego ste se vjenčali, maštala je da vidi Ilju s Vikom, kćeri svoje prijateljice“, rekla je Natalija Ivanovna.
„Pa neka joj onda pokloni tu jaknu i kapu!“ – odgovorila je Gala. Još dugo je nešto govorila, pokušavala se smijati, ali unutra je osjećala nepodnošljivu bol. Navečer je sjela s roditeljima gledati film, ali je sjećanja nisu puštala.
Nije htjela pričati roditeljima o danu kad je donijela Lizu iz rodilišta. Nije htjela da budu tužni. Zinaida Petrova, ugledavši unuku, odmah je počela vikati: „Iljuša, pogledaj ovo dijete! Ima crvenu kosu. Jasno je da ju je Gala dobila negdje drugdje i sad tebe želi optužiti!“ U tom trenutku, Gala je mislila da sanja. Ali, nažalost, nije bio san. Ilja je dva dana bio odsutan, a kad se vratio, rekao je: „Imaš dva sata da pokupiš stvari i odeš iz mog stana!“
Gala je šutke pakirala stvari, ali ušla je svekrva, kojoj je radost sijala s lica. Starica je citirala poslovice, zadovoljna situacijom. Gala nije sve ispričala roditeljima. Nisu im rekli ni da su susjedi ogovarali Galu, niti da su prljavštinom namazali njihova vrata.
Kasnije te večeri, Gala je legla u svoj stari krevet i mislila na sretne dane. Sjećala se plišanog medvjedića kojeg joj je otac poklonio i osjećala mir. No s ulice su se čuli glasovi ogovaranja. Gala je zatvorila prozor i tiho zaplakala.
Ilja je otišao kod djeda Semjona i ispričao mu sve. Semjon je dao unuku stari album s crno-bijelim fotografijama. Na jednoj slici bila je Iljina prabaka s crvenom kosom. Vidjevši to, Ilja je shvatio svoju grešku. Vratio se Gali, molio je za oprost i nakon nekog vremena uspjeli su izgladiti odnose. Dvije godine kasnije, rodio se dječak s crvenom kosom kojeg su nazvali po djedu Semjonu.
