Moj otac je napustio mene i mamu dok sam bila sasvim mala. Tada smo se s mamom preselile u Poljsku. Mama se zaljubila u jednog muškarca, poslala me kod djeda, a sama ostala sa svojom novom ljubavi. Obećala je da će nam slati novac svaki mjesec. Veza s mamom (čak i financijska) potpuno je prekinuta nakon 8-9 mjeseci od mog odlaska. Ostali smo sami, djed i ja, sami sa sobom.
Kada je mama nestala iz naših života, shvatila sam da se sama moram brinuti o sebi i djedu.
Djed i ja otkrili smo moj talent i skrivenu strast – jezike! Upisala sam se na fakultet za filologiju, a kasnije postala prevoditeljica. Djed mi je govorio da se sa znanjem jezika nikad neću izgubiti. Engleski sam znala savršeno, a djed mi je kupovao knjige i rječnike za njemački. Do svoje 26. godine postala sam najbolja prevoditeljica u našem gradu. Ubrzo me angažirala jedna tvrtka za simultano prevođenje tijekom različitih pregovora.
Tijekom jednog od tih pregovora upoznala sam svog budućeg muža. On je Englez, došao je u Ukrajinu poslovno, a nakon dvije godine veze zaprosio me. Preselili smo se kod njega, i tada sam počela uživati plodove godina rada i truda.
Naravno, bilo je teško napustiti rodnu zemlju, ali za blagdane smo uvijek dolazili kod djeda. On i moj suprug nisu se razumjeli, ali su se vrlo aktivno sporazumijevali svojim jezikom znakova.
Naravno, nije moglo sve biti tako idealno. Uskoro me nazvala mama. Očito je saznala moj broj od djeda – razumijem ga, jer bi mu ona pojela dušu da nije. Uglavnom, mamina situacija u Poljskoj se pogoršala, pa je odlučila saznati kako sam. Kada je čula da sam udana za Engleza, pomislila je da će joj biti vrlo korisno obnoviti odnos sa mnom.
Kada je rekla: “Imaš sreće, uhvatila si bogatog muža”, oprostila sam se, prekinula poziv i dodala njezin broj na crnu listu. “Imaš sreće”… po mom mišljenju, to se drugačije zove – rad, trud na sebi, disciplina… zar ne?
