Moj muž me okrutno našalio. Osjećala sam se kao da su me iskoristili kao stvar. On misli da je to bila obična šala, ali očito je pretjerao.

Zovem se Viktorija, i nedavno sam se udala za Juru. Oboje imamo dvadeset godina i kao da smo srodne duše – jako se volimo. Vjerojatno je jedina osoba koja je Juri bliža od mene njegov brat blizanac, Ljoša. Oni su nevjerojatno slični, toliko da ih ponekad ni roditelji ne mogu razlikovati. Koriste tu sličnost da bi stalno zbijali šale i pravili smicalice ljudima oko sebe.

Na iznenađenje svih, nisu slični samo izgledom, već i interesima. Da vam objasnim – čak su i iste tetovaže napravili. Ukratko, njihova sličnost ih zabavlja, a i sami je dodatno naglašavaju. Moram priznati da ih i ja često zamijenim, a Juri je to smiješno. Svaki put mi je malo neugodno, ali naučila sam to prihvatiti i živjeti s tim.

Braća se često vole našaliti na moj račun. Međutim, nisam znala da Jura ne poznaje granice i da će sve otići tako daleko.

Jednog dana, Jura je s posla došao ranije nego inače. Bio je jako dobro raspoložen. Htjela sam mu podgrijati večeru, ali rekao je da sjednem i odmorim, a on će sve riješiti. Na kraju je naručio hranu i donio nam vino. Bila sam ugodno iznenađena, jer dugo nismo imali tako romantičnu večer. Lijepo smo večerali, razgovarali i otišli na spavanje.

Sutradan ujutro, kad sam se probudila, Jure već nije bilo kod kuće. Bila sam sretna i krenula na posao, ne znajući što me čeka kasnije. Jura se vratio, ali nije bio sam – došao je s bratom.

Bila sam sretna što ga vidim i već sam htjela postaviti stol, kad su se njih dvojica počeli smijati i rekli mi da je Jura jučer bio kod roditelja, a da je kod mene došao Ljoša. Skoro sam se onesvijestila. Pred očima su mi bile slike od prošle večeri.

Jura se smijao i rekao da je htio provjeriti hoću li ga zamijeniti s bratom u intimnom životu. Zamislite čuti takvo nešto od vlastitog muža. Osjećala sam se prljavo i iskorišteno. Jura je rekao da se opustim jer to ne smatra prevarom.

Nakon tih riječi nisam izdržala i briznula sam u plač, a zatim pobjegla iz kuće. Ne razumijem kako je mogao otići tako daleko. Na kraju sam otišla roditeljima i nisam se vratila kući.

Jura me zvao stotinu puta dnevno, molio da mu oprostim i govorio da ne trebam uništiti našu obitelj zbog jedne neslane šale. Ali ne mogu više živjeti s osobom kojoj ne vjerujem i od koje svakog trenutka očekujem neku podvalu.

Related Posts