Tako mi je pala na pamet genijalna ideja. Nitko nije ni shvatio da je tijekom vjenčanja nevjesta bila lažna.
Stas je imao omiljenu zabavu: svaki put kad bi padala kiša, izašao bi van kako bi trčao i skakao po lokvama. Tako i sada.
Lenka ga je promatrala. Bila je spremna učiniti sve za dječaka, samo da se nasmije. Uostalom, Lenka je nedavno izbacila muža koji ju je zlostavljao, kao i dvogodišnjeg Stasika. Vječno je pio, nigdje nije radio, nikada nije donio ni kune kući i često je dizao ruku na suprugu i sina.
Lenka je pokušavala podržati muža u teškim trenucima, ali ubrzo je shvatila da su mu prijatelji i alkohol važniji. Radila je kao prodavačica cvijeća na tržnici, gdje joj je jednog dana prišla nepoznata žena.
- Dobro jutro. Jeste li slobodni u subotu?
- Jesam. A poznajemo li se?
- Ne.
- O čemu se radi?
- Ove subote moj sin ima vjenčanje. Zaručnica ga je ostavila prije tri dana, a to je velika sramota za cijelo selo… Ali znate, zaručnicu ionako nitko nije vidio. Možete li odglumiti tu ulogu nekoliko sati?
Lenka nije znala što odgovoriti, ali od samog pogleda na tu ženu osjetila je tugu. Bilo je očito da pati, a sigurno i njezin sin.
- Pristajem.
- Draga moja, hvala ti. Nisam ti se obratila slučajno. Promatram tebe i tvojeg sina već više od tjedan dana. Znam da si sama jer vas nitko ne dočekuje. Idemo odmah po haljinu?
Vjenčanje je bilo nevjerojatno veselo. Mladoženja i “mladenka” sjedili su za stolom, razgovarali i saznali detalje jedno o drugome. Shvatili su da bi voditelj mogao postaviti nezgodna pitanja. Preko puta njih sjedio je Stas, koji nikad nije vidio mamu ovako sretnu. Sve je prošlo odlično. Gosti su se, ništa ne sumnjajući, razišli kućama.
Na kraju večeri Lenki je prišla mladoženjina majka.
- Hvala ti, Lenka, veliko hvala. Spasila si nas. Razvest ćeš se kad god želiš. Sutra ujutro moj muž će tebe i Stasa odvesti u grad.
- Kakav grad, kakav razvod, mama?
Tri mjeseca kasnije cijela zajednica je saznala da mladi par očekuje dijete.
