Danas želim podijeliti s vama nešto što me jako muči. Jednostavno ne mogu razumjeti ljude koji si mogu priuštiti da se u starijoj dobi ponovno vjenčaju. Po mom mišljenju, brak bi trebao biti zasnovan na ljubavi, a o kakvoj ljubavi može biti riječ u 60. godini?
Moji roditelji su se vjenčali kad su imali po 30 godina. Tako je ispalo – tada su više razmišljali o karijeri. No, osnovali su obitelj na čvrstim temeljima. Zajedno su proveli 30 godina. Nedavno oca više nije bilo. Suprug i ja odlučili smo uzeti mamu k sebi. Iskreno, bila nam je jako potrebna pomoć – djeci je trebala briga, a mi smo cijele dane radili. Osim toga, nisam htjela da mama ostane sama.
Odlično smo se slagali. Moj suprug poštuje moju majku i nikad nije bilo ni trunke konflikta. Djeca nisu mogla zamisliti život bez bake.
Jednog dana mama me iznenadila svojom odlukom da sudjeluje na nekom događaju posvećenom starijim i usamljenim osobama. Nisam razumjela zašto tolika žurba, jer je tek nedavno postala udovica. No, suzdržala sam se i nisam komentirala. Vratila se s tog događaja sretna, blistala je, rekavši da je stekla mnogo novih prijatelja s kojima može razgovarati. Imala sam dojam kao da se nikad nismo družile…
Ali onda me potpuno iznenadila kad je rekla da će odlaziti na te susrete svakog četvrtka. Sinove lekcije plivanja postale su upitne. Sada sam morala uzimati slobodno s posla tih dana. Ti susreti počeli su me sve više i više iritirati. Jednog dana došla je kući i rekla da komunicira s muškarcem u kojeg se, čini se, zaljubila. A još nije prošla ni godina otkad je tata preminuo!
Nisam mogla shvatiti ni prihvatiti takvo nešto i potajno sam se nadala da će to uskoro završiti. Ali prevarila sam se. Nekoliko tjedana kasnije, mama mi je objavila vijest o svom budućem vjenčanju. Udati se? Sa 60 godina? U matičnom uredu?! Zar se šali? Nisam mogla vjerovati.
Vidjevši moju reakciju, odlučila je napustiti naš dom. Čak ju ni unuci više nisu zanimali. Dugo se nismo čule. Jako sam povrijeđena i ne mogu se natjerati da je nazovem i razgovaram s njom. Ostavila mi je sve kućanske poslove, iako dobro zna da radim šest dana u tjednu!
Nedavno su mi rekli da se vjenčanje ipak dogodilo. Sada uopće nemam želju viđati je ili razgovarati s njom. No, moja prijateljica tvrdi da nisam u pravu. Recite mi, molim vas, što da radim u ovoj situaciji?
