Ova dirljiva priča dogodila se u Iževsku. Na ulici Gagarina, čovjek je doživio srčani udar. Držeći se za prsa, pao je na zemlju. Prolaznici su ga zaobilazili, pretvarajući se da ga ne primjećuju, možda misleći da je pijan. No, desetogodišnji dječak i njegove dvije prijateljice iz razreda požurili su da pomognu čovjeku i spasili mu život.
Priču je ispričala dječakova mama, Marija Videman. Kada su djeca primijetila da je čovjeku loše, Maksim je nazvao svoju mamu.
„Vjerojatno mi želi reći da je stigao iz škole“, pomislila je Marija. No, kada je podignula slušalicu, čula je uznemiren dječji glas:
„Mama, ovdje leži neki čika. Čini mi se da ima problema sa srcem.“
Tog dana Maksim se vraćao kući iz škole sa svojim prijateljicama Alinom i Sašom. Djeca su se odlučila igrati u dvorištima između stambenih zgrada. Tada su djevojčice primijetile muškarca kako se drži za prsa i pada na zemlju.
– Isprva sam pomislio da je možda pijan. Ali nije imao miris alkohola, a bio je pristojno odjeven – ispričao je kasnije Maksim.
Djeca su potrčala prema neznancu. On im je pokušavao nešto reći, ali usne mu nisu slušale, a bol u prsima postajala je sve jača. Djeca su shvatila da trebaju nešto poduzeti, pa je Maksim nazvao mamu.
– Ovdje leži neki čika i kaže: „Pozovite hitnu pomoć, molim vas“. Mislim da ima problema sa srcem – rekao je Maksim drhtavim glasom.
– Gdje ste, brzo mi reci adresu! – odmah je reagirala Marija Videman. – Neću stići doći do vas. Ima li tu nekog odraslog? Daj im telefon!
Uplašen, ali odlučan dječak prišao je prolaznicima kako bi predao telefon, no nitko nije htio preuzeti odgovornost. Marija je shvatila da nema vremena za čekanje, pa je sama nazvala hitnu pomoć i uputila je prema najbližem trgovačkom centru. No, bila je svjesna da čovjek možda neće dočekati pomoć.
– Maksime, slušaj me. Sad ćeš napraviti kako ti kažem – odlučila je Marija. – Priđi mu s telefonom i uključi zvučnik. Trebaš ga sada okrenuti na bok.
– Mama… ne znam kako… ne znam to raditi – uplašio se Maksim.
Ali mama je nastavila:
– Uhvatit ćeš ga za rame i pojas, lako ćeš ga okrenuti. Potom mu raskopčaj odjeću oko vrata i prsa kako bi mogao disati. Glavu mu okreni na stranu. Samo nemoj gasiti telefon, budi sa mnom na vezi – uputila ga je Marija. – Ostani uz njega i pazi da ostane pri svijesti i diše.
– Slabo diše… – rekao je Maksim.
– To je zato što ga boli. Slabo disanje je normalno, dokle god diše.
– Mama, još ne čujem sirene – djeca su se nadala da će pomoć uskoro stići. Vrijeme je prolazilo, a čovjeku je bivalo sve gore. Počelo mu je biti muka.
– Okreni mu glavu prema zemlji, tako da mu nos i usta budu bliže tlu – nastavila je Marija. Djeci je rekla da mu stave ruke ispod glave.
– Rekao je da mu je loše i da požurimo – djeca su ostala uz njega, dok je jedna djevojčica otrčala prema trgovačkom centru kako bi dočekala hitnu pomoć.
– Neka pokaže prstima koliko minuta je prošlo od napada – nastavila je Marija.
– Mama, ne može… ne sjeća se… dolaze! Dolaze! Vidim ih!
Medicinsko osoblje stiglo je i odmah započelo reanimaciju. Djeca su se povukla da ne smetaju stručnjacima. Čovjek je prevezen u bolnicu, i sada je izvan životne opasnosti.
Maksim još uvijek ne može doći k sebi. Još uvijek ne razumije koliko je velika stvar koju su on i njegove prijateljice napravili.
– Najvažnije je da je donio ispravnu odluku i na vrijeme me nazvao – kaže Marija, koja je voditeljica spasilačkog tima „Regija 18“ i odlično zna kako se ponašati u hitnim situacijama.
– Iako nisam liječnica, često sudjelujemo u obukama dobrovoljaca gdje nas medicinari i kvalificirani spasioci uče osnovama prve pomoći – objašnjava Marija. – Trudim se svojoj djeci prenijeti ta znanja kako bi znali kako postupiti u ovakvim situacijama.
Maksim je zapamtio sve mamine upute.
– Želim letjeti helikopterom i spašavati ljude. Pomoći ću mami. Želim raditi na spasilačkom helikopteru – odlučno kaže Maksim, koji želi krenuti maminim stopama.
