Ljetna majka zamolila je sina da je pošalje u dom jer je vidjela koliko mu je teško s nevjestom. Ali takvo iznenađenje od svoje djece Galina nije mogla ni zamisliti.

Prije tri godine Galini Petrovoj izgorjela je kuća. Srećom, u tom trenutku bila je na poslu. Žena je dugo plakala i tugovala, jer je u toj kući rođena i odrasla, odgojila sina, a unuci su često dolazili u goste. A sada je na tom mjestu ostala samo hrpa pepela i crnog dima. Sin Artem i njegova žena Olja odlučili su uzeti ženu k sebi.

Galina Petrova primijetila je kako je Olji teško. Posao, a zatim puno obaveza kod kuće. A ona nije mogla pomoći ni u čemu. Već dvije godine osjeća da samo smeta. Od požara joj drhte ruke.

  • Sine, vidim koliko vam je teško. Zato me odvedi u dom. Na oglasnoj ploči u zgradi piše da u blizini ima lijepo mjesto. Tamo će se brinuti za mene, a ja vam neću biti teret.
  • Dobro, ali pričekajmo do svibnja. Vrijeme će tada biti lijepo, a mi ćemo dotad pripremiti sve papire, u redu? – predložio je sin.
    Žena je kimnula u znak slaganja.

Došlo je proljeće, vani je zatoplilo, i Galina je odlučila podsjetiti sina na njihov dogovor:

  • Pa dobro, svibanj je već pred vratima. Ti i Olja ste mi obećali!
  • Dobro, mama, sutra ćemo te odvesti u dom.

Te večeri baka je drhtavim rukama spakirala sve svoje stvari – jednu spavaćicu, kućni ogrtač i papuče. Ujutro je poljubila unuke za oproštaj, prekrižila se i izašla iz stana. Sin je upalio stari auto i krenuli su na put.

  • Artheme, kamo ideš? Prošli smo skretanje za dom!
  • Tamo je trenutno u tijeku renovacija, moramo ići obilaznicom – brzo je odgovorio muškarac, dok se Olja zlobno nasmiješila. Tako su vozili 20 minuta. Kroz prozor su počeli izranjati poznati pejzaži – rijeka, šuma, kuće.

Isprva baka nije mogla vjerovati. Izgledalo je kao da su stigli u njezino selo. Artem je otvorio kapiju, a Galina nije mogla prepoznati svoje dvorište. Umalo joj noge nisu popustile kad je izašla iz auta. Ispred nje je stajala nova kuća. Oko nje su još bili građevinski materijali i radnici. Kao da požara nikada nije ni bilo – kuća, staklenik i novi kokošinjac.

  • Sine, je li ovo san? Što se događa?
  • Mama, nikada te nismo htjeli odvesti u dom. Zato smo odlučili obnoviti tvoju staru kuću, da te razveselimo. Unutra imaš kupaonicu, kabelsku televiziju pa čak i podno grijanje. Namjerno smo odgađali do proljeća kako bismo završili gradnju.

Galina je zaplakala i čvrsto zagrlila sina. Još dugo nije mogla vjerovati u ovu sreću. A Artem, Olja i unuci svake subote dolaze u posjet baki.

Related Posts